{"id":4124,"date":"2024-06-18T23:54:14","date_gmt":"2024-06-18T22:54:14","guid":{"rendered":"https:\/\/anarhizam.info\/?p=4124"},"modified":"2024-06-18T23:54:14","modified_gmt":"2024-06-18T22:54:14","slug":"govoriti-i-pisati-zaborav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/blog\/govoriti-i-pisati-zaborav\/","title":{"rendered":"Govoriti i pisati zaborav"},"content":{"rendered":"\n

Na ovogodi\u0161njem Forumu Tomizza<\/a>, na temu “Gramatike zaborava”, sudjelovao je i na\u0161 \u010dlan Franko Burolo, a ovo u nastavku je tekst njegovog izlaganja na simpoziju.<\/em><\/p>\n\n\n

Govoriti i pisati zaborav<\/h2>\n\n\n

Priznajem da mi je neobi\u010dno bilo vidjeti da ovogodi\u0161nja tema Foruma Tomizza stavlja u fokus zaborav i to \u201egramatiku zaborava\u201d, ni vi\u0161e ni manje, sugeriraju\u0107i forme i strukture, sisteme, koji, i ni to ne smijemo zaboraviti, ne moraju biti nu\u017eno hijerarhijski, kao \u0161to ve\u0107ina sugerira, nego su, rekao bih, upravo nehijerarhijske strukture krajnja logi\u010dna posljedica autenti\u010dne demokracije; sugeriraju se, dakle, forme, strukture i sistemi, ali i komunikacija i izra\u017eavanje. Jer gramatika jest pitanje forme i strukture, ali prvenstveno jezika, a jezik je glavno ljudsko sredstvo komunikacije, razumijevanja, mi\u0161ljenja, spoznaje… sje\u0107anja i pam\u0107enja. Tema nas poziva, dakle, da razmi\u0161ljamo o sustavima zaborava, to\u010dno, ali i konkretnije od toga, o jezi\u010dnim sustavima zaborava. Pitanje koje se name\u0107e je \u2013 kako govoriti i pisati zaborav. Ne o<\/em> zaboravu, nego s\u00e2m zaborav \u2013 govoriti i pisati zaborav, a samim time i misliti ga i komunicirati ga. Je li to uop\u0107e mogu\u0107e?<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ni pam\u0107enje ni zaborav nisu u fokusu mojih trenutnih istra\u017eivanja, nego osporavanje, prevrednovanje, anarhi\u010dni impulsi, radikalne promjene i optimalne projekcije za budu\u0107nost. Ali poku\u0161at \u0107u svejedno iz takve vizure objasniti svoje razumijevanje ovoga pojma.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Gramatika je struktura jezika, a jezik je, izme\u0111u ostaloga, rekli smo, sredstvo sje\u0107anja i pam\u0107enja. Gramatika zaborava je stoga oksimoron. Ili se tako barem naizgled \u010dini.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Uvjeravamo se da pi\u0161emo i govorimo da se ne bi zaboravilo. Neven U\u0161umovi\u0107 je za Fulvia Tomizzu rekao da je aktivist pam\u0107enja, a za njim smo to i svi mi, sudionici Tomizzinog foruma, \u010dak i u ovome izdanju posve\u0107enom zaboravu. I to je to\u010dno, komuniciramo informacije i znanja, koja, dokle god su kroz vrijeme i prostor u opticaju komunikacije ne\u0107e biti zaboravljena. Ali \u010dim se komunikacija prekine, nastupa postepeni proces zaborava. Prva domena zaborava, dakle, nije sasvim izvan jezika, u smislu da nije zaborav tamo gdje jezika nije nikad bilo, nego tamo gdje jezik posustaje, staje, prestaje ili nestaje, zaborav je to \u0161to popunjuje rupe koje ostaju tamo gdje jezika vi\u0161e nema.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, upravo je proces zapisivanja ono \u0161to nam omogu\u0107ava zaborav. \u010cesto uzmemo kakav komad papira ili mobitel ili laptop ili ve\u0107 ne\u0161to \u010dime pi\u0161emo i ka\u017eemo si: \u201eZapisat \u0107u si ovo da ne zaboravim.\u201d, ali ono \u0161to tim postupkom zapravo \u010dinimo je da si dopu\u0161tamo da zaboravimo i prepu\u0161tamo elektronskom ure\u0111aju ili papiru da \u201epamti\u201d umjesto nas. I nije rijetkost da potom zaboravimo i da smo si uop\u0107e ne\u0161to zabilje\u017eili, a ne samo ono \u0161to smo zabilje\u017eili. Jezi\u010dni alati nam na taj na\u010din omogu\u0107avaju zaborav, koristimo ih ponekad upravo zato da bismo si dopustili zaborav.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Pozivni tekst za ovaj simpozij ka\u017ee da \u201edigitalna tehnologija onemogu\u0107uje potrebno zaboravljanje, postaje te\u017ee zaboraviti nego pamtiti.\u201d Ne sla\u017eem se ovom konstatacijom. Uspore\u0111uju\u0107i svoja iskustva s obje strane katedre u vremenu dominacije digitalnih tehnologija s iskustvima starijih generacija, kojima je digitalija \u201ezavladala\u201d \u017eivotima tek u drugoj polovici \u017eivotnog vijeka ili kasnije, uvjeren sam da moja i mla\u0111e generacije pamte bitno manje od starijih, upravo zato \u0161to se mnogo vi\u0161e oslanjamo na dostupnost javne informacije i svojih bilje\u0161ki, koje vrlo rijetko kada nemamo uza se. Strojevi sve vi\u0161e \u201epamte\u201d umjesto nas, a ljudi, linijom manjeg otpora, sve vi\u0161e zaboravljaju. Ali strojevi \u201epamte\u201d sve \u0161to u njih unosimo, ma koliko pametno ili glupo, smisleno ili besmisleno bilo. Toliko da kad se vratimo ovim informacija, pogotovo onima koje su javno dostupne, na\u0111emo se preplavljenima i \u010desto nismo vi\u0161e u stanju da ih strukturiramo i pretvorimo u znanje i pam\u0107enje. U tom smislu, digitalna tehnologija, onako kako se ona danas koristi, \u010desto ote\u017eava pam\u0107enje i poti\u010de zaborav.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 jedan aspekt zaborava u suvremenome moru informacija je taj \u0161to mnogi sadr\u017eaji potencijalno vrijedni pam\u0107enja ostaju utopljeni u tome moru. Istina je da danas svatko mo\u017ee na\u0107i nekakav na\u010din da objavi bilo kakav sadr\u017eaj, ali to ne zna\u010di da \u0107e taj sadr\u017eaj zaista ostati zapam\u0107en, jer probiti se do publike postaje sve te\u017ee zbog prezasi\u0107enosti informacijama. Pozama\u0161na ve\u0107ina dana\u0161njih objava, bez obzira na format, funkcioniraju kao poruka u boci ba\u010dena u more \u2013 i samo je pitanje sretnih ili nesretnih okolnosti ho\u0107e li ili ne\u0107e koja od tih poruka dospjeti do ljudi koji bi je mogli razumjeti, cijeniti i pamtiti, ako do ikoga. Koliko zanimljivih pri\u010da, pjesama, mi\u0161ljenja, istra\u017eivanja, crte\u017ea i sl. ostaje osu\u0111eno na zaborav do daljnjega, naprosto zato \u0161to nisu jo\u0161 uspjele isplivati ili su isplivale pred krivu osobu?<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Druga domena zaborava je, dakle, tamo gdje jezika ima previ\u0161e, tamo gdje se previ\u0161e pri\u010da. U takvim uvjetima jezik postaje sam svoja buka u komunikaciji, gubi artikuliranost, izvr\u0107e svoje osnovne funkcije i postaje sredstvom zaborava. I mo\u017eda upravo tu nastaje gramatika zaborava \u2013 taj neki inverzni jezik mora i sam imati neku svoju gramatiku, samo \u0161to je postavljena na minus prvu potenciju, rezultiraju\u0107i zaboravom.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Vlasti su nekada zaborav poticale ili nametale isklju\u010divo tabuizacijom i u\u0161utkavanjem. Ove su metode jo\u0161 uvijek aktualne, no kroz dvadeseto su stolje\u0107e re\u017eimi tzv. \u201ezapadne demokracije\u201d po\u010deli sve bolje uvi\u0111ati i potencijale prekomjerne komunikacije, izvr\u0107u\u0107i funkcije slobode govora protiv nje same. Ako su ljudi stalno izlo\u017eeni kojekakvim nepovezanim informacijama, do kraja dana se ne\u0107e vi\u0161e sje\u0107ati \u0161to su \u010duli, vidjeli ili pro\u010ditali na po\u010detku dana. Kada i va\u017ene ili kontroverzne informacije i znanja postanu samo dio sveop\u0107e informacijske buke, bez obzira na njihovu mo\u017eebitnu istinitost, to\u010dnost ili korisnost, bit \u0107e vrlo vjerojatno zaboravljene, jednako kao i onih deset sekundi videa s ma\u010dkom.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Zatrpavanje informacijama u svrhu distrakcije i zaborava aktualno je barem jo\u0161 od vremena prevlasti televizijskog medija, a intenziviralo se, \u010dini mi se, u zadnjih nekoliko godina, od pandemije naovamo, pogotovo kada se radi npr. o ratovima u kojima indirektno sudjelujemo. Ali zadr\u017eao bih se ovom prilikom detaljnije samo na jednom aktualnom primjeru, vezanom za izbore.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Europski je parlament nedavno na YouTubeu objavio video kojim \u017eeli potaknuti gra\u0111ane EU da glasaju na predstoje\u0107im izborima za zastupnike u Europskom parlamentu i radi se o dobrom primjeru kombiniranog pristupa pre\u0161u\u0107ivanja i zatrpavanja informacijama u svrhu propagandnog zaborava.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Video je koncipiran tako da se na\u0161i najstariji sugra\u0111ani iz raznih zemalja EU pred svojim unucima emocionalno prisje\u0107aju vremena u kojima navodno nije bilo demokracije. Ve\u0107 u prvih pola minute jasno je da se radi o emotivnoj manipulaciji. U nastavku se pak izjedna\u010davanjem nekada\u0161njih osovinskih re\u017eima s poslijeratnim antifa\u0161isti\u010dkim demokracijama isto\u010dne Europe zanemaruje i poni\u0161tava (\u201ecancelira\u201d, ako ho\u0107emo) uloga komunisti\u010dkih i socijalisti\u010dkih partija u borbi protiv nacifa\u0161izma, kao i \u010dinjenica da je SSSR bio savezni\u010dka sila u 2. svjetskom ratu, bri\u0161e se \u010dinjenica da socijalizam i komunizam, za razliku od fa\u0161izma i nacizma, nisu zami\u0161ljeni kao nu\u017eno autoritarni re\u017eimi niti se mo\u017ee logi\u010dki ili empirijski dokazati da takvi moraju biti, postavlja se trenutni re\u017eim EU izvan dometa kritike za autoritarnost i svime time se indirektno poti\u010de polarizacija izme\u0111u konzervativnih antikomunisti\u010dkih i naprednomisle\u0107ih europljana, koji su dobro svjesni proma\u0161aja odre\u0111enih biv\u0161ih re\u017eima, ali nisu zbog toga odustali od ideje dru\u0161tva bez klasa ili ekonomije bez izrabljivanja ljudskog rada. Video nas zatrpava dekontekstualiziranim informacijama o subjektivnim do\u017eivljajima iz biv\u0161ih re\u017eima koji ipak nisu svi nastali iz istoga konteksta i bri\u0161e time potrebu za razumijevanjem procesa koji su doveli do nastanka svakog pojedinog od tih autoritarnih re\u017eima. Obeshrabruje se time kriti\u010dka analiza povijesti. I vrlo znakovito, rekao bih, pre\u0161u\u0107uje se \u010dinjenica da je Hitler na vlast dospio tako \u0161to je 1933. godine na demokratskim izborima bio izabran za kancelara, \u010dime se vrlo o\u010dito poljuljava ideja da su parlament i izbori ikakva garancija za bilo kakvo slobodno dru\u0161tvo. Slogan uz video je pak: \u201eUse your vote. Or others will decide for you.\u201d, ilitiga: \u201eIskoristi svoj glas. Ili \u0107e drugi odlu\u010divati za tebe.\u201d, \u0161to je slogan cijele kampanje, unato\u010d tome \u0161to je potpuno jasno da glasovanjem na izborima jedino u \u010demu sudjelujemo, a i to jedva, je upravo u biranju kome \u0107emo prepustiti da odlu\u010duje umjesto nas \u2013 to je cijela prakti\u010dna svrha izbora. Video Europskog parlamenta nas, dakle, zatrpava opre\u010dnim i nepotpunim informacijama stavljaju\u0107i patetiku emocionalnih izljeva u prvi plan, kako bi nas uvjerio da nema druge alternative osim ovoga \u201enajboljeg od svih mogu\u0107ih svjetova\u201d, ba\u0161 kao \u0161to nas je, moram primijetiti, uvjeravala i vladaju\u0107a propaganda nekada\u0161njih isto\u010dnoeuropskih demokracija.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ovo je tim ironi\u010dnije \u0161to je u sklopu iste predizborne kampanje EU parlament prije ovoga videa objavio jo\u0161 i druga tri videa u kojima obja\u0161njavaju mehanizme \u0161irenja dezinformacija, prema tri osnovna principa: igranje na emocije, sijanje razdora i zatrpavanje informacijskog prostora. Da bi nam onda, s gore opisanim videom, sva ova tri principa pokazali u vlastitoj praksi.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Na sli\u010dan se na\u010din EU propaganda prilikom ruske invazije na Ukrajinu dobro potrudila da javnost zaboravi ili da barem postane indiferentna prema ukrajinskom nemalom problemu s neonacizmom. Istim povodom zaboravljeni su i ratovi na Balkanu pa je ukrajinski rat postao prvi na europskom kontinentu nakon 2. svjetskog rata. Na nedavnu prodaju kurdskih azilanata u zamjenu za \u0161vedsku i finsku kandidaturu u NATO smo ve\u0107 sasvim zaboravili. A za politi\u010dke zatvorenike u EU, mislim da ve\u0107ina ljudi nije nikad ni znala da postoje. Sre\u0107om ili nesre\u0107om, vladaju\u0107a propaganda je trenutno ne\u0161to manje uspje\u0161na u pogledu Izraela i Palestine, ali bojim se da je i to samo pitanje vremena, jer i Gaza sasvim pomalo ve\u0107 prestaje biti vijest i vrlo je izgledno da \u0107e se po enti put sve zaboraviti i nastaviti po starom.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Mogu\u0107e je da sam osje\u0107aj da je va\u017eno sje\u0107ati se i pamtiti razli\u010dite strane svake pri\u010de stekao u vrijeme prvog razreda srednje \u0161kole. Tada sam upoznao i knji\u017eevnost Fulvia Tomizze, vi\u0161e-manje onda kada je \u010dovjek umro. Imali smo doma na polici jedan set njegovih romana i meni je zapela za oko Materada, jer kroz Materadu sam svako jutro autobusom prolazio na putu do \u0161kole u Bujama. Bio mi je to prvi put da sam imao iskustvo \u010ditanja romana ambijentiranog u zavi\u010daju koji mi je poznat iz prve ruke, u kojem i sam \u017eivim i kre\u0107em se. Pa iako se roman bavi temom koju slu\u017ebena povijest promatra kao egzil ili opcionalno preseljenje, ovisno o tome koju stranu granice pitate, ali u svakom slu\u010daju slu\u017ebeno se radilo o talijanima, moj \u010ditateljski dojam nije zapravo bio taj da se roman bavi specifi\u010dno problemom talijana po dolasku jugoslavenske vlasti u na\u0161e krajeve \u2013 to je jo\u0161 uvijek ambijentacija, nego da se bavi naprosto jednom ljudskom pri\u010dom, o tome kako \u010dovjeka zatekne nepravda pod svakom vla\u0161\u0107u, dr\u017eavnom, ali i obiteljskom vla\u0161\u0107u vlastite rodbine \u2013 \u201eparenti serpenti\u201d, kako se ovdje obi\u010dava re\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Moje \u010ditanje je, me\u0111utim, bilo \u010ditanje osobe koja je odrasla u Umagu i koja je sasvim navikla na vrlo labave etni\u010dke odrednice ovoga kraja. Bilo mi je jasno da Franko Kozlovi\u0107 iz Materade mo\u017ee i ne mora biti talijan. Ali \u010ditanje na prelazu milenija iz perspektive unuka dvoje talijana koji su svojevremeno optirali da ostanu moralo je biti drasti\u010dno razli\u010dito od \u010ditanja Tomizzinih prvih talijanskih kriti\u010dara 1960.\/61. godine. U jednoj je svojoj kolumni Fulvio Tomizza mnogo kasnije zapisao da mu je bilo svakako laskavo \u010ditati pohvalne kritike iz Italije same po sebi, ali da mu se svejedno \u010dinilo da tada\u0161nja kritika ipak nije sasvim dobro razumjela njegov prikaz problematike ove specifi\u010dne granice, navode\u0107i, izme\u0111u ostalih stvari i egzodus istarskih hrvata i slovenaca prema Jugoslaviji nakon 1. svjetskog rata, kao i izbjegli\u010dko porijeklo dobrog dijela stanovni\u0161tva specifi\u010dno sjeverozapadne Istre, koje se tamo doselilo svojedobno bje\u017ee\u0107i iz Dalmacije pred turskom vla\u0161\u0107u u tada sigurnije mleta\u010dke teritorije. To ne zna\u010di nu\u017eno da bi Tomizza moje mladena\u010dko \u010ditanje smatrao to\u010dnijim, ali svakako potvr\u0111uje da je etni\u010dka i nacionalna odrednica njegovog protagonista nejasna, a time i od sekundarne va\u017enosti \u2013 Franko nije talijan koji se u teritorijalnoj raspodjeli na\u0161ao s \u201ekrive\u201d strane granice pa se sada seli na \u201epravu\u201d stranu, nego on je sama granica koja se premje\u0161ta. No Tomizzina argumentacija tako\u0111er potvr\u0111uje i njega samog, opet, kao aktivista pam\u0107enja, jer nije dopu\u0161tao da se zaboravi kontekst i uzro\u010dno-poslijedi\u010dne veze koje su vodile od jedne nepravde do druge, i od jednog pomicanja granice do drugog. Njegova knji\u017eevna djela, jednako ona neoveristi\u010dka i povijesna, kao i ona oniri\u010dne inspiracije, pisana su kao bu\u0111enje sje\u0107anja i gradnja pam\u0107enja. Tu nema gramatike zaborava.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ako je gramatiku zaborava uop\u0107e mogu\u0107e primijeniti u knji\u017eevnosti \u2013 a pod time, ponavljam, podrazumijevamo ne tek pisanje o zaboravu, nego upravo pisanje zaborava \u2013 \u010dini mi se da takva nastojanja, mo\u017eda i nesvjesna, mo\u017eemo prona\u0107i u talijanskoj neoavangardi, koja je barem u svojoj prvoj fazi, do osnivanja Grupe 63, u svojim stihovima istra\u017eivala izme\u0111u ostalih stvari, i strukture, gramatiku, dakle, sveop\u0107e komunikacijske buke, ve\u0107 tada, prije nego je postojao internet.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Posebno bih istaknuo autore Edoarda Sanguinetija i Nannija Balestrinija. Kod oba pjesnika je dojam komunikacijske buke suvremenosti vrlo prominentan, ali Sanguinetijeva je stihovana buka bezobli\u010dna, dok Balestrinijeva poprima ponekad ma\u0161inski preciznu formu. I to doslovno ma\u0161inski, ako promatramo Balestrinijev rad \u201eTape Mark I\u201d (1961.), jedan od prvih svjetskih eksperimenata u digitalnoj poeziji, ili \u201eelektronskoj poeziji\u201d, kako ju je sam Balestrini nazivao. Iako je Balestrini jezi\u010dne elemente za ovaj rad birao iz tekstova Michihika Hachiye, Paula Goldwina i Lao-Cea, svako pokretanje ovog ra\u010dunalnog programa rezultira novim pomije\u0161anim tekstom nad kojim nitko od \u010detvorice autora nema vi\u0161e nikakve kontrole, poti\u010du\u0107i tako zaborav na izvorne autore i njihove tekstove, iako se taj zaborav sastoji od dijelova njihovih tekstova, me\u0111u kojima i Dnevnik iz Hiro\u0161ime<\/em>, va\u017eno svjedo\u010danstvo o iskustvu atomske bombe. Paul Goldwin i njegov tekst s talijanskim naslovom \u201eIl mistero dell’ascensore\u201d doista i jesu zaboravljeni! I ime i naslov su u svim bazama podataka i u svim internetskim pretra\u017eivanjima ili nepoznati ili vezani za Tape Mark 1. Alessandro Giammei sa Yalea je posvetio velik dio jednog svoga \u010dlanka iz 2018. godine upravo tome misteriju, a nakon Balestrinijeve smrti u svibnju 2019. godine, \u010dini se da smo ostali bez zadnje mogu\u0107nosti da se netko direktno prisjeti tko je to i kakav je to tekst citiran u Balestrinijevom eksperimentu. Goldwinova se sudbina mo\u017ee jo\u0161 i lak\u0161e i jo\u0161 radikalnije ponoviti vi\u0161e-manje bilo kojem autoru, pogotovo manje znanom, u dana\u0161njem vremenu kada je automatski generiran tekst postao svakodnevna pojava na prezasi\u0107enom internetu, koji, ponovimo, u trenutnim politi\u010dkim i ekonomskim uvjetima slu\u017ei \u010de\u0161\u0107e kao sredstvo zaborava, nego kao sredstvo pam\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Optimalna projekcija u budu\u0107nost je prema Aleksandru Flakeru jedna od osnovnih osobina avangardne knji\u017eevnosti (i drugih umjetnosti), \u0161to je komplementarno Sanguinetijevom razmi\u0161ljanju da je impuls anarhije jedna od tih osnovnih osobina (\u201epulsioni d’anarchia\u201d ili \u201epulsioni anarchiche\u201d, pisao je Sanguineti). I optimalna projekcija i impuls anarhije omogu\u0107avaju avangardnim tekstovima da osporavaju pro\u0161lost i sada\u0161njost u ime orijentacije na neku optimalnu budu\u0107nost inspiriraju\u0107i prelazak sa terena (estetske) pobune na teren (socijalne) revolucije. No da bi ovi tekstovi mogli osporavati tradiciju, oni moraju biti pisani na njezinoj podlozi, a to zna\u010di na pam\u0107enju onoga \u0161to je (i za\u0161to je) osporavano i onoga \u0161to potencijalno projicira u optimalnom smjeru. Iz istog razloga i u punk estetici mo\u017eemo nai\u0107i i na svastiku i na zaokru\u017eeno A; i na Laibachovo: \u201eEia, eia, alal\u00e0!\u201d, i na Borghesijino: \u201eEl pueblo unido jamas ser\u00e0 vencido!\u201d pa i na Azrino: \u201eVisoko iznad vlakova, ja se zovem anarhija.\u201d No, istra\u017eivanje i razumijevanje upravo gramatike<\/em> zaborava mo\u017ee doprinijeti cjelovitijoj upotrebi jezika, s potencijalom dopu\u0161tanja zaborava informacija koje su za pojedinca prekomjerne, nepotrebne ili \u0161tetne, istovremeno uz njegovanje kolektivnog kulturnog pam\u0107enja svega \u0161to se nikad vi\u0161e ne smije ponoviti, kao i dugoro\u010dnih ciljeva kojima stremimo.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 jedna misao za kraj. Ako jezik u odre\u0111enim okolnostima mo\u017ee postati svoja suprotnost i poni\u0161tavati komunikaciju, a time i pam\u0107enje, onda se mo\u017eda i \u0161utnja pod odre\u0111enim okolnostima mo\u017ee tako\u0111er pretvoriti u svoju suprotnost, postati sna\u017ena komunikacija, poni\u0161titi zaborav i potaknuti pam\u0107enje i djelovanje. Na jednom \u010dika\u0161kom groblju, na spomeniku dignutom u \u010dast Haymarket\u0161kim mu\u010denicima, onima u znak \u010dijeg se sje\u0107anja pokrenulo obilje\u017eavanje 1. maja, pi\u0161e ovako: \u201eDo\u0107i \u0107e dan kada \u0107e na\u0161a \u0161utnja biti mo\u0107nija od glasova koje danas gu\u0161ite.\u201d Na nama je da to tako i bude.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na ovogodi\u0161njem Forumu Tomizza, na temu “Gramatike zaborava”, sudjelovao je i na\u0161 \u010dlan Franko Burolo, a ovo u nastavku je tekst njegovog izlaganja na simpoziju. Priznajem da mi je neobi\u010dno bilo vidjeti da ovogodi\u0161nja tema Foruma Tomizza stavlja u fokus zaborav i to \u201egramatiku zaborava\u201d, ni vi\u0161e ni manje, sugeriraju\u0107i forme i strukture, sisteme, koji, […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"wp-custom-template-single-item-post-content-only","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[9,12],"tags":[6,7,8,10,11],"class_list":["post-4124","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog","category-znanost_o_knjizevnosti","tag-forum-tomizza","tag-gramatika-zaborava","tag-knjizevnost","tag-pamcenje","tag-zaborav"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4124","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4124"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4124\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4124"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4124"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4124"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}