Kad sam bio mlad ja sam bio anarhist! A sad… Sad, na pragu \u010detrdesete… pa, i sad sam. Dodu\u0161e, uslijed nekoliko uobi\u010dajenih \u017eivotnih procesa i faza, zamrla je moja aktivnost, a tako\u0111er su se zamutile i izblijedjele sve one jasne, rezolutne formulacije uvjerenja, svi oni spremni debatni argumenti. Izdu\u0161io je tlak iz orgulja klasi\u010dne anarhisti\u010dke retorike, i sada mi ona zvu\u010di vi\u0161e kao… kao evo ovaj dje\u010dji sintisajzer ovdje, s kojim moj \u017eivot trenutno ima puno vi\u0161e veze. I sad, kad hvatam malo vremena, kad vidim da mi se uhvatila pra\u0161ina i pau\u010dina po osje\u0107aju du\u017enosti za svijet oko sebe, red je da posvetim svom politi\u010dkom uvjerenju trenutke sabiranja koje mu dugujem, da ga ispra\u0161im, preslo\u017eim, i da opet krenemo, da idemo dalje. Daleko od toga da sam ja zreo i ostvaren \u010dovjek, ne\u0161to zreliji sam tek utoliko \u0161to sam ne\u0161to stariji; a nedostatak starijih – ve\u0107 u zna\u010denju ne-studenata – je kroni\u010dna boljka anarhizma u Hrvatskoj, koji je ili mladena\u010dka stvar ili – ako se radi o starijima – neki umjetni\u010dki, estetski \u0111ir.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Kao student dvijetisu\u0107itih na\u0161ao sam u toj tradiciji i mogu\u0107nostima anarhizma najvi\u0161e smisla i inspiracije. Dvadesetprvo stolje\u0107e – zar nije evidentno svakome tko \u017eeli oslobo\u0111enje od kapitalizma, svakome tko se uputio u “ponudu” na ljevici – treba biti stolje\u0107e anarhizma, jer smo apsolvirali da su i lenjinizam i socijaldemokracija do\u017eivjeli bankrot. To mi se kao studentu \u010dinilo banalno jasno, a \u010dinilo se i kao globalni duh vremena, barem za ljevicu – op\u0107i prezir prema “tre\u0107em putu” Blaira i Schroedera, neoliberalizam kao najgora rije\u010d, antiglobalizam\/alterglobalizam, Seattle, Genova, Rage Against the Machine, Manu Chao, zapatisti, gr\u010dki rioti, blokade fakulteta… A govor o lenjinizmu, o Titu i partiji, bio je posprdan, ironi\u010dan. Kao Good Bye Lenin, kao Bre\u0161anov Mar\u0161al, kao Let3 u uniformama JNA. Nismo imali sje\u0107anje na SFRJ, imali smo samo pop-kulturne reference \u010dute od starije ekipe. Usput da se podsjetim, na studiju sociologije “crvenoga” filozofskog u Zagrebu nije bilo kolegija o Marxu. Stroj za pranje (pere-strojka) navijen devedesetih jo\u0161 nije bio zavr\u0161io ispiranje i centrifugu.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Mladi um je bistar i brz, kao potok tik iz izvora. Ideje za njega imaju zaista svjetotvornu snagu – u mladom umu rije\u010di zaista imaju zna\u010denja; pojmove i ideje razmatraju u suradnji intelekt i srce, u zdravom skladu koji zovemo autenti\u010dno\u0161\u0107u. \u0160to dr\u017ei vodu \u010dinjeni\u010dno i logi\u010dki, i \u0161to puni plu\u0107a svje\u017einom, i srce toplinom, to je to. Anarhizam je to. Eh, da mlada osoba na\u0111e dru\u0161tvo, kulturu, u koju \u0107e uklopiti svoju autenti\u010dnost, gdje \u0107e nastaviti \u017eivot i razvijanje u skladu sa svojim uvjerenjima – bilo bi super. Ako ve\u0107 ne cijelo anarhijsko dru\u0161tvo, a onda barem da se uklju\u010di u postoje\u0107u, utemeljenu anarhisti\u010dku organizaciju, u postoje\u0107i \u017eiv pokret… Bilo bi super, sve na svome mjestu. Riba u vodi, jelen u \u0161umi. Stvar je me\u0111utim u tome \u0161to kod nas nije bilo takve organizacije, pokreta, kulture, a na\u0161i mladena\u010dki poku\u0161aji nisu bili dovoljno zna\u010dajni i odr\u017eivi. Mnogo je ljudi procirkuliralo, a malo se toga realiziralo, i nije se ni do danas razvilo i\u0161ta \u010dime bismo se pohvalili. Bit \u0107e govora o tome, nastojat \u0107u u ovom blogu, uz ostalo, obra\u0111ivati organizacijska iskustva – kojih bi se dosta moglo uvaliti u fasciklu “Dje\u010dje bolesti” – naravno u svrhu pouke, preno\u0161enja iskustva za nova poduzimanja. I nastojat \u0107u pisati autenti\u010dno, nepretenciozno, pa \u0107e mo\u017eda \u010desto zazvu\u010dati ba\u0161 naivno pretenciozno, jer se ne\u0107u \u0161tititi zadr\u0161kama kako ne bih ispao glup i naivan. A upravo su takve zadr\u0161ke pretenciozne, i one su pogubne za duh. A duh vremena je upravo u tim zadr\u0161kama, u tim \u0161tonoka\u017eu izbjegavanjima “velikih narativa”, i tome sli\u010dno. Vazda neke oprezne naznake prijedloga, vazda neka kriza na ljevici, vazda neki kultivirani pesimizam (jer valja pokazati da ti je srce na mjestu, ali da nisi naivna budala), vazda samo jo\u0161 analize, jo\u0161 kritike, pa jo\u0161 kritike, pa jo\u0161 gu\u0161\u0107e reference. Nipo\u0161to sinteza, nipo\u0161to dokuhavanje u geslo, u program, u komunikativan, \u010ditljiv tekst, pratljiv govor! Time bi se ogolila naivna, djetinje jednostavna ideja – jednakost i sloboda, drugarstvo. Nikako se istr\u010dati sa zanosom – to je neozbiljno, nemoj da bude parola i retorika. Ogolila bi se jo\u0161 i koli\u010dina posla pred nama. Ogolilo bi se i nasilje kojim nam je zaprije\u0107eno, o \u010demu ne volimo misliti. Kome se da nadmudrivati s kafanskim cinicima; tko \u017euri da trpi, u sljede\u0107em stadiju razvoja pokreta, nasilje fukare?<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Ako nekakva jasnija vizija posla pred nama, koraka, stadija, ciljeva, u \u010ditkom, pojmljivom, jezgrovitom obliku ne kola u op\u0107oj javnosti, u na\u0161oj klasi, (pa makar se i vi\u0161e nego jedna socijalisti\u010dka vizija laktale za presti\u017e) nego vlada op\u0107a “zadr\u0161ka”, i ako ljudima ne pada na pamet da kao Kropotkinovi urarski radnici Jurske federacije Prve Internacionale kolektivno raspravljaju o socijalizmu koji sami imaju izgraditi, onda je jako te\u0161ko zapo\u010deti razgovor s “bli\u017enjima”, s kolegama, rodbinom, znancima… Onda jasno da ni ja, mali anarhist prosje\u010dnih ljudskih sposobnosti, ne znam kamo bih se djenuo. Ne ciljamo svi biti renomirani teoreti\u010dari, \u010dak ni influenceri. Ja bih recimo rado bio samo djelatan anarhist, anarhosindikalist, zadrugar, susjed, sugra\u0111anin, me\u0111u ljudima u svojoj sredini, u sredini koja nije glavni, pa ni ve\u0107i, grad. U tome bi mi pomoglo da su na\u0161e pozicije i prijedlozi poznatiji u op\u0107oj javnosti. A to da na\u0161e pozicije i prijedlozi budu poznatiji me\u0111u ljudima je propagandni rad (u po\u0161tenom, klasi\u010dnom smislu rije\u010di propaganda, kao promocija ideje, ne u liberalnom “totalitarno pranje mozga” smislu rije\u010di) i ovim blogom se obra\u0107am prvenstveno istomi\u0161ljenicima, da u oblikovanju te propagande razgovaramo o svojim pozicijama i prijedlozima bez re\u010dene “zadr\u0161ke”, bez perfekcionizma, kompleksa, s resursima koje imamo. Nije ba\u0161 da se u anarhisti\u010dki pokret ulazi s doktoratom. Tako\u0111er, nije da je u anarhisti\u010dkoj literaturi, sceni i dru\u0161tvenim mre\u017eama silan \u017eamor.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Otvorimo razgovore na anarhizam.info! Ne mora razina biti akademska, ali neka bude autenti\u010dna. Neka bude iz prvog lica. U tom svjetlu dajem si za pravo pokrenuti ovaj blog ovdje, na anarhizam.info, pod svojim imenom, imenom bez zna\u010daja.
“Pljuni na svoju facu i postani \u010dovjek. Nek se \u010duje i tvoja rije\u010d!”<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
P.S.
U tre\u0107em pasusu gore napisao sam bio za doma\u0107i anarhizam “nije se ni do danas razvilo i\u0161ta \u010dime bismo se pohvalili.” Dok je ovaj tekst malo le\u017eao u ladici uslijed tehni\u010dkih pitanja sajta, u Srbiji se razvio golem studentski direktnodemokratski pokret, koji para lu\u0111a\u010dku ko\u0161ulju s dru\u0161tvenopoliti\u010dkog \u017eivota naroda u Srbiji, a koji se inspirira, i preuzima rje\u0161enja koja nalazi korisnima, iz “Blokadne kuharice” zagreba\u010dkih studenata iz 2009. koji su za izdava\u010da te bro\u0161ure o svojim metodama i iskustvima organiziranja odabrali na\u0161 Centar za anarhisti\u010dke studije. Mre\u017ea anarhosindikalista, pokreta\u010d CAS-a, je u nizu studentskih prosvjeda koji su prethodili blokadama fakulteta 2009. podijelila tisu\u0107e letaka i objava na studentskim forumima propagiraju\u0107i direktnu demokraciju kao osnovu studentskog organiziranja umjesto Studentskog zbora, rasadnika politi\u010dkih karijerista, doprinijev\u0161i da u blokadi plenum kao format bude samorazumljiva stvar, i da onda bude tako \u017eiv, masovan i ozbiljan, da i petnaest godina poslije od toga ima odjeka, i to jo\u0161 kakvog.
Tako da, nikad ne \u017ealimo truda. Ako sam u ocjeni pro\u0161losti bio u krivu defetisti\u010dkim raspolo\u017eenjem, kakvu li bih nepravdu defetizmom \u010dinio budu\u0107nosti?<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
ilustracija: Carlo Carr\u00e0,\u00a0Funeral of the Anarchist Galli (I funerali del anarchico Galli),<\/em>\u00a01910-11, oil on canvas, 198.7 x 259.1 cm \u00a0(The Museum of Modern Art,\u00a0New York)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kad sam bio mlad ja sam bio anarhist! A sad… Sad, na pragu \u010detrdesete… pa, i sad sam. Dodu\u0161e, uslijed nekoliko uobi\u010dajenih \u017eivotnih procesa i faza, zamrla je moja aktivnost, a tako\u0111er su se zamutile i izblijedjele sve one jasne, rezolutne formulacije uvjerenja, svi oni spremni debatni argumenti. Izdu\u0161io je tlak iz orgulja klasi\u010dne anarhisti\u010dke […]<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":4328,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"wp-custom-template-single-item-post-no-featured-image","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-4215","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4215","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4215"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4215\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4328"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4215"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4215"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4215"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}