U ljeto 1927. pozornost \u010ditavog svijeta bila je usmjerena na doga\u0111anja u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Massachusetts. Nakon sedam godina provedenih u zatvoru zbog optu\u017ebi za plja\u010dku i ubojstvo, kao i beskrajnih sudskih peripetija, dvojica talijanskih radnika iz okolice Bostona, anarhisti Nicola Sacco i Bartolomeo Vanzetti, brojali su svoje posljednje dane nadaju\u0107i se kako \u0107e mo\u017eda ipak biti pomilovani. Prosvjedi na gotovo svim kontinentima odra\u017eavali su gromoglasnu podr\u0161ku ovim imigrantima, koji su jo\u0161 1908. godine do\u0161li u SAD pribli\u017eiv\u0161i se Luigiju Galleaniju, poznatom insurekcionistu i zagovaratelju \u201epropagande djelom\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Howard Zinn je ovo su\u0111enje postavio u okvire poslijeratnog naleta patriotizma koji je zahvatio zemlju, donekle uvjetovanog i s obzirom na uspostavljanje komunisti\u010dke vlasti u Rusiji, pri \u010demu je djelovanje dr\u017eavnih institucija i represivnog aparata trebalo jo\u0161 sna\u017enije manifestirati kako \u201eodre\u0111ene ideje, odre\u0111eni oblici otpora, ne mogu biti tolerirani\u201c. Drugim rije\u010dima, na optu\u017eeni\u010dkoj su se klupi prije svega na\u0161li do\u0161lja\u010dki subverzivni elementi \u010dijoj je egzekuciji, u slu\u010daju Sacca i Vanzettija 23. kolovoza 1927. godine, prethodilo dono\u0161enje nekoliko antiimigracijskih zakonskih regulativa.<\/p>\n\n\n\n
Naime, nakon \u0161to je u rujnu 1901. Leon Czolgosz, anarhist i nekada\u0161nji radnik u \u010deli\u010dani, ubio ameri\u010dkog predsjednika Williama McKinleyja, dvije godine poslije, 1903. godine, administracija Theodorea Roosevelta zabranila je ulazak u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave anarhistima, ali i prosjacima, epilepti\u010darima, svodnicima, svima koji su imali dva ili vi\u0161e \u201enapada ludila\u201c i sl. Antiimigracijska politika pro\u0161irena je 1917. i na alkoholi\u010dare, nepismene, ljude sa zaraznim bolestima, poligamiste, i mnoge druge. Na tom tragu, krajem 1919. i po\u010detkom 1920. godine dr\u017eavni tu\u017eitelj Alexander Mitchell Palmer, raspiruju\u0107i histeriju tzv. crvenog straha[i], proveo je niz racija koje su polu\u010dile nekoliko tisu\u0107a uhi\u0107enja u tridesetak gradova diljem zemlje s ciljem deportacija politi\u010dkih radikala. Na udaru su se u mnogim slu\u010dajevima nalazili Talijani, poznati po gorljivom propagiranju anarhisti\u010dkih ideja. Uzgred re\u010deno, zanimljivo je kako je tijekom 1890-ih godina talijanska emigracija izdala vi\u0161e anarhisti\u010dkih \u010dasopisa, pamfleta i drugih dokumenata nego gotovo sve ostale nacionalne grupacije zajedno. Sve u svemu, iz suvremene perspektive \u010dini se da su opisani progoni i hap\u0161enja poslu\u017eili kao svojevrsna uvertira u jedno od najpoznatijih su\u0111enja 20. stolje\u0107a. Kao i u drugim zemljama, i hrvatska je \u0161tampa tada pomno pratila razvoj situacije u slu\u010daju Sacca i Vanzettija, bilo da je rije\u010d o gra\u0111anskim listovima ili onim socijalisti\u010dkim.<\/p>\n\n\n\n
Odraz slu\u010daja u doma\u0107oj \u0161tampi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ovaj sudski proces poslu\u017eio je radni\u010dkim listovima kako bi se dodatno prikazala brutalnost tada\u0161njeg kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva, ali samim tim i nu\u017enost borbe protiv istog. Naime, kako je prethodno navedeno, u atmosferi crvenog straha do\u0161lo je do masovnih progona radnika. Sukladno time, osje\u010dki list Rije\u010d radnika i seljaka redovito je prenosio vijesti o protjerivanjima radnika. Na tom je tragu i vijest iz srpnja 1927. godine, kada je samo u jednom tjednu u Milanu uhi\u0107eno dvije tisu\u0107e ljudi, dok su se sli\u010dne stvari odvijale i u Francuskoj i ostalim dr\u017eavama, u kojima je represivni aparat bio u slu\u017ebi suzbijanja radikalnih ideja me\u0111u radni\u0161tvom. Ovakva politika nije zaobi\u0161la niti Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, u kojima je tako\u0111er do\u0161lo do niza uhi\u0107enja i deportacija stranih radnika. Izme\u0111u ostalog, navedene su novine u ovom razdoblju objavile i vijest o protjerivanju stanovitog dvadesetogodi\u0161njeg Talijana Tiossonea, koji je vra\u0107en u Italiju unato\u010d njegovoj molbi, koju je uputio Iseljeni\u010dkom uredu u Bostonu, a u kojoj je ukazao na opasnost kojoj \u0107e biti izvrgnut ukoliko se vrati u Italiju, zbog oponiranja fa\u0161isti\u010dkoj politici. Po povratku, osu\u0111en je na dvanaest godina tamnice zbog nano\u0161enja \u0161tete Italiji u inozemstvu. Ovakve i sli\u010dne vijesti, s jedne strane, poslu\u017eile su radni\u010dkim glasilima kako bi se diskreditirali kapitalizam, a s druge strane kako bi se potaknulo ujedinjeno djelovanje internacionalnog proletarijata.<\/p>\n\n\n\n Sukladno tomu, vijesti o procesu Saccu i Vanzettiju uglavnom su dolazile putem ovakve \u0161tampe, koja je njihovu sudbinu postavljala u \u0161iri kontekst radni\u010dke borbe protiv razbojni\u010dkog kapitalizma. Me\u0111unarodni, a samim time i ovda\u0161nji, proleterski listovi, proglasili su ih mu\u010denicima, predstavljaju\u0107i ih kao \u201edva svijetla simbola nesalomljive revolucionarne energije\u201c. Njihovo djelovanje interpretirano je kao put \u201enepomirljive klasne borbe, do uni\u0161tenja kapitalizma, do pobjede svjetskog proletarijata, do oslobo\u0111enja \u010dovje\u010danstva i stvaranja novog, socijalisti\u010dkog dru\u0161tvenog poretka\u201c. Na taj su na\u010din Sacco i Vanzetti postali, kako to James Joll navodi, cause c\u00e9l\u00e8bre cijelom jednom idu\u0107em nara\u0161taju.<\/p>\n\n\n\n Na tragu toga, kreiran je narativ unutar kojega je pogubljenje ove dvojice anarhista predstavljeno kao najve\u0107i zlo\u010din 20. stolje\u0107a, dok je pak njihov jedini istinski zlo\u010din bio \u201eborba protiv razbojni\u010dkog kapitalizma\u201c te put kojem treba i\u0107i svaki borac za radni\u010dko pravo. Nakon izvr\u0161enja smrtne kazne, Rije\u010d radnika i seljaka objavila je \u010dlanak pod nazivom \u201eSlava Saku i Vancetiu!\u201c, unutar kojega je istaknuta divovska borba koja je vo\u0111ena \u201eizme\u0111u svjetskog proletarijata i amerikanske krvo\u017eedne bur\u017eoazije za oslobo\u0111enje dvaju revolucionarnih boraca\u201c, a koja je zavr\u0161ena pobjedom \u201eneokrunjenih kraljeva dolarske demokratije\u201c. \u010clanak zavr\u0161ava na sljede\u0107i na\u010din: \u201eImena Saka i Vancetia bit \u0107e borbene parole radnih masa protiv kapitalizma, pokli\u010d plamene osvete ugnjetenih radnika i seljaka protiv imperijalisti\u010dkih razbojnika\u201c.<\/p>\n\n\n\n U tom je kontekstu \u0161tampa prozivala ameri\u010dki krvo\u017eedni kapitalizam kao glavnog krivca za njihovo sudbinu, grade\u0107i u isti tren mre\u017eu internacionale solidarnosti pod credom \u201eDva oka za jedno oko, dva zuba za jedan zub\u201c.<\/p>\n\n\n\n U naizgled \u0161turom izvjestiteljskom tonu, \u010ditatelji splitskog gra\u0111anskog lista Novo doba, 11. kolovoza 1927. obavije\u0161teni su kako je situacija u SAD-u iznimno napeta, te da \u201ena hiljade policajaca \u010duva dr\u017eavne i javne zgrade\u201c. \u0160est dana kasnije, iste su novine donijele vijest kako je nakon 30-dnevnog \u0161trajka gla\u0111u, uz prijetnje upravitelja zatvora \u201eda \u0107e ga hraniti na umjetan na\u010din\u201c, Sacco popio \u201elitru tele\u0107e juhe\u201c. U isto vrijeme, oko sedam tisu\u0107a ljudi mar\u0161iralo je Bostonom, pri \u010demu je do\u0161lo i do okr\u0161aja s policijom. Ve\u0107 sljede\u0107eg dana, kr\u010dke novine Pu\u010dki prijatelj iznijele su stajali\u0161te kako su Sacco i Vanzetti \u201eosu\u0111eni samo zato \u0161to su anarhisti\u010dko-komunisti\u010dkog mi\u0161ljenja\u201c, dodaju\u0107i da su vi\u0161e od sedam godina proveli u zatvoru \u201eneprestano vise\u0107i izme\u0111u \u017eivota i smrti\u201c. U istom je broju objavljena informacija kako su se roditelji Sacca i Vanzettija obratili papi Piju XI. i Benitu Mussoliniju, sa svrhom lobiranja \u201ekod ameri\u010dke vlade za pomilovanje\u201c. Talijanski diktator, koji je i sam u mladosti zastupao socijalisti\u010dka uvjerenja, te \u010diji je otac Alessandro svojevremeno bio blizak Bakunjinovim anarhisti\u010dkim krugovima u Italiji 1870-ih, s velikim je zanimanjem promatrao razvoj sudske sage s druge strane Atlantika. Iako je jo\u0161 u listopadu 1921. izjavio kako bi talijanska vlada morala stati u obranu Sacca i Vanzettija, prvenstveno jer \u201epripadaju talijanskoj rasi i naciji\u201c, povjesni\u010dar Philip V. Cannistaro zaklju\u010dio je kako je Mussolini mo\u017eda zadr\u017eao \u201epervertiranu nostalgiju za mladena\u010dkim anarhisti\u010dkim impulsima\u201c. Isti broj Pu\u010dkog prijatelja navodi da \u201eameri\u010dka vlada ne zna, \u0161to bi u\u010dinila, jer ako ih pomiluje, izgledat \u0107e, kao da je popustila pod pritiskom demonstracija i atentata pa bi time izgubila na ugledu\u201c. List je artikulirao stajali\u0161te kako bi bilo najbolje da optu\u017eenici budu pomilovani \u201ejer dugim odga\u0111anjem je sam sud utvrdio sumnju, da njihova krivnja nije dovoljno dokazana\u201c.<\/p>\n\n\n\n Prili\u010dno podrobno izvje\u0161tavanje nastavljeno je i kroz nadolaze\u0107e dane. Nakon \u0161to je 20. kolovoza Novo doba objavilo vijest da su Sacco i Vanzetti \u201esprovedeni u dom smrti\u201c, dva dana poslije objavljen je \u010dlanak s opisom njihovog psihi\u010dkog stanja u trenutku kada su saznali da je odba\u010den zahtjev za revizijom sudskog procesa. \u201eVanzetti je dobio nastup ludila, stao da udara glavu o zid i da vi\u010de: Dovedite mi \u010dovjeka! Dovedite mi milione ljudi! On se jo\u0161 nalazi u du\u0161evno poreme\u0107enom stanju. Sacco je primio vijest veoma pribran i kazao da ni\u0161ta drugo nije ni o\u010dekivao.\u201c U srijedu, 24. kolovoza, u Novom dobu bilo je mogu\u0107e pro\u010ditati reporta\u017eu naslovljenu \u201ePotankosti te\u0161koga \u010dina\u201c. S jedne strane, opisane su okolnosti u dr\u017eavnom zatvoru Charlestown, kao i zbivanja oko zatvorske zgrade. \u201eSamu tamnicu je zaposjelo 500 redara koji su bili oboru\u017eani strojnim pu\u0161kama i bombama. Izvan ovoga lanca \u010dekale su tisu\u0107e na kraj smaknu\u0107a. Tu je bilo na tisu\u0107e automobila. Od vremena do vremena redarstvo je potiskivalo mase, osobito kad su se po\u010dele \u0161iriti alarmantne glasine o pripremanom juri\u0161u na kaznionu.\u201c \u010clanak donosi kako je Sacco u me\u0111uvremenu pri sjedanju u elektri\u010dni stolac uzviknuo \u201e\u017divjela anarhija!\u201c. \u201eMase su se po\u010dele lagano razilaziti tek kad je izvr\u0161enje kazne bilo dovr\u0161eno. U cijelom gradu vladala je duboka ti\u0161ina. Prolaznici su skidali \u0161e\u0161ire i \u0161ute\u0107i iskazivali po\u010dast pogubljenima.\u201c Vijesti nisu prestale stizati pa je 25. kolovoza Pu\u010dki prijatelj konstatirao da je \u201eusmr\u0107enje Sacca i Vanzettija napravilo posvuda veoma te\u017eak dojam\u201c.<\/p>\n\n\n\n \u0160irenjem ogor\u010denja poslije spomenutog smaknu\u0107a, izbili su neredi koji su se onovremenim promatra\u010dima isprva \u010dinili kao uvod u novu revolucionarnu epizodu. Tako, Rije\u010d radnika i seljaka, u broju od 29. kolovoza 1927. godine, navodi kako su organizirane masovne demonstracije nakon njihovog pogubljenja. Novine su izvje\u0161tavale o okupljanju deset tisu\u0107a ljudi u Londonu, koji su mar\u0161irali prema ameri\u010dkom veleposlanstvu, kada ih je policija napala, uslijed \u010dega je nekoliko radnika ozlije\u0111eno. U Pragu i Bruxellesu su tako\u0111er organizirali skupovi potpore, kao i u Ju\u017enoj Americi, gdje su protestni \u0161trajkovi bili posebno veliki, pa je \u010dak vojska \u010duvala ameri\u010dka veleposlanstva i konzulate. Najve\u0107i protest dogodio se upravo u SAD-u, tj. Chicagu, gdje je policija rastjerala okupljene radnike i uhitila veliki broj demonstranata. Pu\u010dki prijatelj u izdanju od 1. rujna o zbivanjima u Francuskoj pi\u0161e: \u201eKao za gra\u0111anskog rata 1871. godine. Nepregledna mno\u0161tva ljudi \u2013 oko 150 tisu\u0107a \u2013 provalila su iz radni\u010dkih dijelova grada na \u0161iroke pari\u0161ke ulice. (\u2026) Prema izjavama predstavnika vlasti je bila ova uzbuna najte\u017ei slu\u010daj poreme\u0107enja javnog poretka u Parizu nakon grozota komune i gra\u0111anskog rata godine 1871.\u201c Dakako, op\u0107e je poznato kako su svi nezadovoljni glasovi ubrzo uti\u0161ani.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tijekom idu\u0107ih godina, Nicola Sacco i Bartolomeo Vanzzetiji postali su simboli borbe za radni\u010dke prava, ali i nepravednog dr\u017eavnog odnosa prema imigrantima i progresivnim idejama. U okviru kulture sje\u0107anja nastao je cijeli korpus radova koji tematiziraju njihov \u017eivot i borbu, a koji pak uvelike redefiniraju dominantu tezu o ameri\u010dkim zlatnim 1920-im godinama koje je obilje\u017eio jazz i charleston te ekonomski uzlet. Sukladno tomu, njihova pri\u010da ovjekovje\u010dena je u raznim medijima od filma, glazbe do stripa. Tako su, izme\u0111u ostalih, Christy Moore, Stephane Pompougnac te Ennio Moricone kreirali svojevrsni lirski narativ. U ovom je kontekstu potrebno istaknuti Woodyja Guthriea, koji je napisao seriju balada o Saccu i Vanzettiju, od kojih na\u017ealost ve\u0107ina nije sa\u010duvana. Me\u0111u rijetkim sa\u010duvanim pjesmama je Two Good Man, u kojoj Guthrie nagla\u0161ava talijansko podrijetlo te njihovu borbu za radni\u010dka prava zbog koje su pogubljeni. Guthrie, izme\u0111u ostalog pjeva:<\/p>\n\n\n\n Vanzetti docked here in 1908; He slept along the dirty streets, Jedna od najpoznatijih pjesama svakako je i Here\u2019s to You, Nicola and Bart, ameri\u010dke kantautorice Joan Baez. Talijanski redatelj Guiliano Montaldo 1971. godine snimio je film pod nazivom Sacco e Vanzetti, dok je 2006. godine objavljen istoimeni dokumentarac redatelja Petera Millera, \u0161to je dodatno doprinijelo o\u010duvanju sje\u0107anja na ovu dvojicu anarhista, ali i na odre\u0111eni na\u010din aktualiziralo pitanja vezana uz politiku prema imigrantima kao i samim subverzivnim idejama. U tom je kontekstu posebno zna\u010dajna ameri\u010dka spisateljica Katherine Anne Porter, koja je u noveli The Never-Ending Wrong kritizirala tada\u0161nje ameri\u010dko dru\u0161tvo i njegov odnos prema radni\u010dkoj klasi, a koja je, prisje\u0107aju\u0107i se 23. kolovoza 1927. godine napisala kako se \u017eivot u tom trenutku \u010dinio jako grub, a ljudi prljavi i sramotni.<\/p>\n\n\n\n Iako su jo\u0161 1977. godine abolirani od svake krivnje, uz konstataciju da im nije pru\u017eeno po\u0161teno su\u0111enje, problemi s kojima su se i sami suo\u010davali prisutni su i u suvremenom dru\u0161tvu, od odnosa prema migrantima do marginalizacije radni\u010dkih pitanja te njihovog rje\u0161avanja na tragu socijalisti\u010dke misli.<\/p>\n\n\n\n [i] Potrebno je naglasiti kako postoji dominantna teza o dvama razdobljima \u201ecrvenog straha\u201c (Red Scare). Prvi se odnosi na razdoblje izme\u0111u 1914. i 1945, a drugo na razdoblje nakon 1945. godine. Zajedni\u010dka zna\u010dajka u oba razdoblja bila je tzv. hajka na ljevi\u010dare (Red \u2013 Baiting), a odnosila se na praksu otkrivanja poku\u0161aja infiltriranja komunisti\u010dke ideje u ameri\u010dko dru\u0161tvo (op.a).<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Preuzeto sa: Novi Plamen, online \u010dasopis<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U ljeto 1927. pozornost \u010ditavog svijeta bila je usmjerena na doga\u0111anja u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Massachusetts. Nakon sedam godina provedenih u zatvoru zbog optu\u017ebi za plja\u010dku i ubojstvo, kao i beskrajnih sudskih peripetija, dvojica talijanskih radnika iz okolice Bostona, anarhisti Nicola Sacco i Bartolomeo Vanzetti, brojali su svoje posljednje dane nadaju\u0107i se kako \u0107e mo\u017eda […]<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":147,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[20],"class_list":["post-4281","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","tag-slider"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4281","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4281"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4281\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/media\/147"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4281"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4281"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4281"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
He told the workers \u201cOrganize\u201d; And on the electric chair he dies.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n