Implementacija ideja izlo\u017eenih na stranicama koje \u0107ete upravo pro\u010ditati mo\u017ee se ostvariti samo revolucionarnim pokretom.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Voda se do to\u010dke na kojoj mo\u017ee probiti branu koja je zadr\u017eava ne podi\u017ee za jedan dan: voda se podi\u017ee polako i postupno, ali kada jednom dosegne \u017eeljenu razinu, ru\u0161enje je brzo i brana propada u tren oka. Postoje, dakle, dvije sukcesivne pojave, od kojih je druga nu\u017ena posljedica prve: prva je polagana promjena u razmi\u0161ljanju, promjena potreba i metoda djelovanja u dru\u0161tvu, a kada ovo obra\u0107enje s vremenom do\u0111e dovoljno daleko da se potpuno provede u djelo, dolazi nagla i odlu\u010duju\u0107a kriza, revolucija, koja je samo vrhunac dugotrajnog razvoja, iznenadna promjena koja se dugo pripremala i napokon postala neminovna.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Nijednoj ozbiljnoj osobi ne\u0107e se dogoditi da unaprijed nazna\u010di na\u010dine i sredstva kojima treba provesti revoluciju, tu prijeko potrebnu uvertiru za dru\u0161tvenu obnovu. Revolucija je prirodna pojava, a ne \u010din jedne ili nekolicine pojedina\u010dnih volja, ona ne djeluje u skladu s nekom unaprijed utvr\u0111enom shemom, nego se doga\u0111a na nesavladiv poticaj potreba koji nitko ne mo\u017ee narediti. Ne tra\u017eite, stoga, od nas nacrt revolucionarnoga pohoda: takve djetinjarije prepu\u0161tamo onima koji jo\u0161 uvijek vjeruju u mogu\u0107nost i u\u010dinkovitost personalnih diktatura u ostvarenju ljudskog oslobo\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n
Ograni\u010dit \u0107emo se na to da ukratko izlo\u017eimo ono \u0161to smatramo po\u017eeljnim karakterom revolucije, ako \u017eelimo izbje\u0107i povratak na stranputice iz pro\u0161losti. Taj karakter iznad svega treba biti negativan i destruktivan. Nije stvar u tome da se poprave neke stare institucije ne bi li se prilagodile novom dru\u0161tvu, nego o tome da im se stane na kraj. Radi se, dakle, o potpunom ukidanju vlade, vojske, sudova, Crkve, \u0161kole, banaka, i svega \u0161to je s njima povezano. Istovremeno, postoji pozitivna strana revolucije: to je radni\u010dko prisvajanje sredstava za rad i \u010ditavog kapitala.
<\/p>\n\n\n\n
Trebali bismo objasniti kako zami\u0161ljamo ovo preuzimanje vlasni\u0161tva. Prvo, dozvolite nam da ka\u017eemo ne\u0161to o zemlji i selja\u0161tvu.U nekim zemljama, ali osobito u Francuskoj, bur\u017euji i kler dugo su nastojali prevariti i prepla\u0161iti seljake govore\u0107i im da je cilj revolucije oduzeti im zemlju. To je podmukla la\u017e neprijatelja naroda. Revolucija \u017eeli upravo suprotno: cilj joj je oduzeti zemlju bur\u017eoaziji, plemstvu i kleru, da bi je razdijelila onim seljacima koji je uop\u0107e nemaju. Ako neka povr\u0161ina pripada seljaku i on je obra\u0111uje, revolucija u to ne\u0107e dirati. Upravo suprotno, da je slobodno posjeduje bit \u0107e mu zajam\u010deno i bit \u0107e oslobo\u0111en svih nameta. Zemlju od koje je dr\u017eavna blagajna ubirala porez i koja je bila pod tegobnim hipotekama, revolucija \u0107e osloboditi ba\u0161 kao \u0161to osloba\u0111a radnika: nema vi\u0161e poreza, nema vi\u0161e hipoteka; zemlja je ponovno slobodna, kao i \u010dovjek.
<\/p>\n\n\n\n
\u0160to se ti\u010de zemlje bur\u017euja, plemstva i klera, zemlje koju su seoski siromasi obra\u0111ivali do dana dana\u0161njeg za svoje gospodare, revolucija \u0107e je oduzeti onima koji su je ukrali i vratiti je onima kojima po pravdi pripada, onima koji je obra\u0111uju.
<\/p>\n\n\n\n
\u0160to \u0107e revolucija napraviti da oduzme zemlju bur\u017eoaziji, izrabljiva\u010dima i preda je seljacima? Do danas, kad god bi bur\u017euji proveli politi\u010dku revoluciju, kad god bi poveli jedan od onih pokreta \u010diji je jedini ishod bio da se narodu promijene gospodari, imali bi obi\u010daj zemlji objavljivati dekrete i proglase o \u017eeljama nove vlade: komunama bi bio poslan dekret, a prefekt, sudovi, gradona\u010delnik i \u017eandari brinuli su o njegovoj implementaciji.<\/p>\n\n\n\n
Prava narodna revolucija ne\u0107e slijediti taj primjer: ne\u0107e sastavljati dekrete, ne\u0107e zahtijevati usluge policije i vlade. Ljude ne\u0107e nastojati osloboditi dekretima, rije\u010dima na papiru, nego djelima.
<\/p>\n\n\n\n
Seljaci<\/strong><\/p>\n\n\n\n U ovom poglavlju \u0107emo ispitati na\u010din na koji se seljaci trebaju organizirati da bi izvukli najve\u0107i mogu\u0107i dobitak od svojeg sredstva za rad, od zemlje.<\/p>\n\n\n\n Nakon revolucije, evo polo\u017eaja u kojem \u0107e se na\u0107i seljaci: neki, koji su ve\u0107 bili sitni posjednici, zadr\u017eavaju dio zemlje koji nastavljaju obra\u0111ivati svojim snagama, zajedno sa svojom obitelji. Ostali, a njih je vi\u0161e, zakupnici kod nekog krupnog zemljoposjednika, ili nadni\u010dari kod nekog farmera, udru\u017eit \u0107e snage da bi zauzeli velik dio zemlje, i obra\u0111ivat \u0107e ga zajedni\u010dki. Od ova dva dogovora, koji je bolji? Ovo nije pitanje teorije, jer mi polazimo od \u010dinjenica i utvr\u0111ujemo \u0161to se mo\u017ee neposredno provesti. S tog gledi\u0161ta, za po\u010detak ka\u017eimo da je osnovna stvar, stvar zbog koje je i poduzeta revolucija, ostvarena: zemlja je postala vlasni\u0161tvo onoga tko na njoj radi, seljak vi\u0161e ne radi za dobit izrabljiva\u010da koji \u017eivi od njegova znoja. Kada je ostvaren ovaj ogroman dobitak, ostalo je manje va\u017eno: ako tako po\u017eele, seljaci mogu podijeliti zemlju na zasebne posjede i svakom radniku dodijeliti jedan od njih, ili umjesto toga mogu uzeti zemlju u zajedni\u010dko vlasni\u0161tvo i obra\u0111ivati je zajedno. Me\u0111utim, premda ovo mo\u017ee biti manje va\u017eno u usporedbi s osnovnom \u010dinjenicom, oslobo\u0111enjem seljaka, pitanje najboljeg pristupa obra\u0111ivanju i posjedovanju zemlje tako\u0111er zaslu\u017euje pa\u017eljivije ispitivanje. U regiji koja bi prije revolucije bila napu\u010dena seljacima sitnim posjednicima, tamo gdje tlo nije pogodno za velika imanja, gdje se poljoprivreda jo\u0161 uvijek dr\u017ei metoda iz vremena patrijarha ili gdje je upotreba strojeva nepoznata ili slabo ra\u0161irena \u2013 u takvoj regiji bit \u0107e prirodno da seljaci zadr\u017ee oblik vlasni\u0161tva na koji su navikli. Svaki od njih nastavit \u0107e raditi na svojem posjedu, kao \u0161to je \u010dinio ranije, s tom razlikom da \u0107e njegovi prija\u0161nji sluge (ako ih je imao), postati njegovi kolege i s njim \u0107e dijeliti plodove zemlje ste\u010dene zajedni\u010dkim trudom. No, vjerojatno je da \u0107e nakon nekog vremena seljaci koji su ostali sitni posjednici uvidjeti prednosti koje mogu imati promijene li svoj tradicionalni na\u010din rada. Za po\u010detak, udru\u017eiti \u0107e se da bi osnovali mali komunalni ured zadu\u017een za prodaju ili razmjenu njihovih proizvoda: to po\u010detno povezivanje dovest \u0107e ih do toga da ga isprobaju i u vezi drugih stvari. Djelovat \u0107e zajedni\u010dki da bi nabavili razli\u010dite strojeve konstruirane da im olak\u0161aju rad; me\u0111usobno \u0107e si pomagati u obavljanju nekih zadataka koji se bolje izvode kada ih brzo radi velik broj ruku, i bez sumnje \u0107e na kraju po\u010deti opona\u0161ati svoju bra\u0107u, industrijske radnike i one s velikih posjeda, i odlu\u010diti da ujedine svoju zemlju i osnuju poljoprivredno udru\u017eenje. Nekoliko godina dr\u017eat \u0107e se starih navika, ali \u010dak i ako u nekim komunama pro\u0111e \u010ditav nara\u0161taj prije no \u0161to se seljaci odlu\u010de za kolektivno vlasni\u0161tvo, ta odgoda ne\u0107e predstavljati ozbiljan problem; jer, nije li krajnji cilj seoskog proletarijata, \u010dak i onim u komunama koje se dr\u017ee pro\u0161losti, populacija slobodnih radnika koji \u017eive u obilju i miru? S druge strane, tamo gdje postoje veliki posjedi, ogromna imanja sa znatnim brojem radnika \u010diji su uskla\u0111eni i zdru\u017eeni napori neophodni za obra\u0111ivanje zemlje, prevladava kolektivno vlasni\u0161tvo. Vidjet \u0107emo da teritorij \u010ditave jedne komune, a ponekad i nekoliko njih, sa\u010dinjava jedan jedini poljoprivredni posjed, gdje se koriste metode poljoprivredne proizvodnje na veliko. U tim ogromnim zajednicama poljoprivrednih radnika ne\u0107e biti poku\u0161aja da se na istoj zemlji uzgoje razli\u010diti proizvodi, kao \u0161to to danas \u010dini sitni seljak na svojoj maloj parceli; jedne pored drugih, na jednom hektaru zemlje, ne\u0107emo vidjeti mali dio s p\u0161enicom, mali dio s krumpirima, onaj s lozom pa s krmivom, vo\u0107kama itd. Zbog okoli\u0161nih uvjeta, polo\u017eaja i kemijskog sastava, svako tlo je pogodno za jedan izbor proizvoda: stoga, ne\u0107e se sijati \u017eito na zemlji koja pogoduje lozi, ne\u0107e se poku\u0161avati uzgojiti krumpir na tlu koje bi bolje poslu\u017eilo kao pa\u0161njak. Ako ima zemlju samo jednog tipa, poljoprivredna zajednica \u0107e uzgajati samo jednu vrstu proizvoda, znaju\u0107i da uzgoj na veliko donosi mnogo bolje rezultate uz manje rada, i proizvode koje treba nabavit \u0107e razmjenom, radije nego da proizvodi malen urod lo\u0161ije kvalitete na tlu koje za to nije pogodno. Unutarnja organizacija poljoprivredne zajednice ne\u0107e nu\u017eno posvuda biti ista: prije \u0107e biti dosta raznolika ve\u0107 prema preferencijama udru\u017eenih radnika; ako se pridr\u017eavaju na\u010dela jednakosti i pravednosti, u vezi s tim trebaju uzeti u obzir samo ono \u0161to im je prakti\u010dno i korisno.<\/p>\n\n\n\n Upravljanje zajednicom mo\u017ee se povjeriti ili jednoj osobi ili vije\u0107u koje su odabrali svi njezini \u010dlanovi: \u010dak \u0107e biti mogu\u0107e razdvojiti razli\u010dite administrativne funkcije i povjeriti ih zasebnim komitetima. Trajanje radnog dana ne\u0107e odrediti neki op\u0107i zakon koji je primjenjiv na nacionalnoj razini, nego \u0107e o njemu odlu\u010diti sama zajednica. Kako je zajednica veza svih poljoprivrednih radnika u regiji, treba prihvatiti da \u0107e se, \u0161to se trajanja radnog dana ti\u010de, o standardnoj praksi po svoj prilici zajedni\u010dki dogovoriti svi radnici. Proizvodi rada pripadaju zajednici i od nje svaki \u010dlan prima, ili u naturi (osnovne \u017eivotne potrep\u0161tine, odje\u0107u, itd.) ili u valuti za razmjenu, naknadu za obavljeni rad. U nekim udru\u017eenjima, takva naknada bit \u0107e razmjerna odra\u0111enoj satnici; drugdje \u0107e odra\u017eavati i satnicu i prirodu obavljenih zadu\u017eenja; no, mogu\u0107e je isprobati i u praksi provesti i druga\u010dije dogovore. Pitanje raspodjele postaje manje va\u017eno jednom kada se rije\u0161i pitanje vlasni\u0161tva i kada vi\u0161e nema kapitalista koji \u017eive na ra\u010dun radni\u010dkih masa. Me\u0111utim, smatramo da je na\u010delo kojem bismo se trebali poku\u0161ati \u0161to vi\u0161e pribli\u017eiti ovo: OD SVAKOGA PREMA SPOSOBNOSTIMA, SVAKOME PREMA POTREBAMA. Jednom kada se \u2013 zahvaljuju\u0107i strojevima i napredovanju spoznaja o industriji i poljoprivredi \u2013 proizvodnja toliko pove\u0107a da uvelike prema\u0161i potrebe dru\u0161tva \u2013 a to \u0107e se dogoditi unutar nekoliko godina od revolucije \u2013 jednom kada stignemo do toga do\u0107i \u0107e kraj savjesnom odmjeravanju udjela za svakog radnika: svaki od njih mo\u0107i \u0107e posegnuti u izda\u0161ne dru\u0161tvene rezerve, zadovoljiti sve svoje potrebe, bez straha da \u0107e ih ikada iscrpiti, a zloupotrebu i rasipanje \u0107e sprije\u010diti moralni osje\u0107aj koji \u0107e izrasti me\u0111u slobodnim i jednakim radnicima. U me\u0111uvremenu, za vrijeme prijelaznog razdoblja svaka komuna za sebe treba odrediti metodu koju smatra najprikladnijom za raspodjelu proizvoda me\u0111u svojim \u010dlanovima. Industrijski radnici<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je to sa seljacima, mogu\u0107e je razlikovati i nekoliko kategorija industrijskih radnika. Za po\u010detak, postoje struke u kojima su oru\u0111a prakti\u010dki bezna\u010dajna, gdje podjela rada ne postoji ili jedva da postoji, i gdje, posljedi\u010dno, pojedina\u010dni radnik mo\u017ee proizvesti svaki proizvod jednako dobro kao i kada bi radio s drugima. Ovamo pripadaju, primjerice, profesije kroja\u010da, postolara, itd. Zatim postoje struke koje zahtijevaju suradnju vi\u0161e radnika, utje\u010du se onome \u0161to se opisuje kao snaga kolektiva, i taj pristup ve\u0107inom slijede u radionicama: primjer su tiskarski radnici, stolari i zidari. Napokon, postoji i tre\u0107a industrijska kategorija u kojoj se podjela rada jako razvila, u kojoj se proizvodi na veliko i u kojoj je potrebno upotrebljavati mo\u0107ne strojeve i imati pristup znatnom kapitalu. Primjeri su tekstilna, metalur\u0161ka postrojenja, rudnici itd. [1] U slu\u010daju radnika koji pripadaju prvoj kategoriji, kolektivni rad nije neophodan: i bez sumnje \u0107e se u mnogo slu\u010dajeva dogoditi da \u0107e u svojoj maloj radionici kroja\u010d ili postolar radije raditi sami. To je posve prirodno, osobito zato \u0161to u manjim komunama mo\u017ee postojati samo jedan radnik u svakom od ovih zanata. Pa ipak, premda ne \u017eelimo dirati u neovisnost pojedinca, smatramo da je, tamo gdje je to mogu\u0107e, bolje raditi zajedni\u010dki: u dru\u0161tvu sebi jednakih, radniku poticaj daje mogu\u0107nost odmjeravanja s ostalima: on \u0107e proizvoditi vi\u0161e, raditi sr\u010danije, povrh toga, zajedni\u010dki rad omogu\u0107ava pojedincu da bolje prati cjelinu, a cjelini da prati pojedinca.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de radnika iz druge dvije kategorije, njima udru\u017eivanje name\u0107e sama narav njihova rada: kako njihova sredstva za rad vi\u0161e nisu samo alati za osobnu upotrebu, ve\u0107 su prije strojevi ili alati \u010dija upotreba zahtijeva suradnju vi\u0161e radnika, vlasni\u0161tvo nad tom opremom ne mo\u017ee biti druga\u010dije nego kolektivno. Svaka radionica, svaka tvornica stoga \u0107e biti radni\u010dko udru\u017eenje koje \u0107e biti slobodno da sobom upravlja onako kako smatra prikladnim, sve dok su pojedincima zajam\u010dena njihova prava i sve dok se u praksi provode na\u010dela jednakosti i pravde. U prethodnom poglavlju, u vezi poljoprivrednih radni\u010dkih udru\u017eenja ili zajednica ponudili smo, s obzirom na upravljanje, radno vrijeme i raspodjelu proizvoda, primjedbe koje su, naravno, podjednako primjenjive na industrijske radnike i zato ih ne moramo ponavljati. Upravo smo rekli da, gdje god postoji industrija koja zahtijeva ne\u0161to slo\u017eeniju opremu i zajedni\u010dki rad, mora postojati zajedni\u010dko vlasni\u0161tvo nad sredstvima za rad. Ali postoji ne\u0161to \u0161to treba utvrditi: treba li to zajedni\u010dko vlasni\u0161tvo pripadati isklju\u010divo onoj radionici u kojoj se koristi, ili bi umjesto toga trebalo biti vlasni\u0161tvo svih radnika ove ili one industrije?<\/p>\n\n\n\n Smatramo da je ovo posljednje rje\u0161enje ispravno. Kada, na primjer, ako do\u0111e revolucija, tiskari grada Rima preuzmu sve gradske tiskare, oni bi se odmah trebali sastati na op\u0107oj skup\u0161tini i na njoj objaviti da su sve tiskare u Rimu zajedni\u010dko vlasni\u0161tvo svih rimskih tiskarskih radnika. Nakon toga bi, \u010dim to bude mogu\u0107e, trebali poduzeti sljede\u0107i korak i iskazati solidarnost s tiskarskim radnicima iz ostalih gradova u Italiji: ishod ovog solidarnog sporazuma bit \u0107e ustanovljenje svih tiskara u Italiji kao kolektivnog vlasni\u0161tva federacije talijanskih tiskarskih radnika. Na temelju ovog pozajedni\u010denja, tiskarski radnici diljem Italije mo\u0107i \u0107e i\u0107i raditi u bilo koji grad u zemlji, i bit \u0107e im zajam\u010deno da \u0107e tamo na\u0107i sredstva za rad kojima \u0107e se imati pravo slu\u017eiti. Ali, dok, prema na\u0161em mi\u0161ljenju, vlasni\u0161tvo nad sredstvima za rad treba biti dodijeljeno udru\u017eenju, mi ne mislimo re\u0107i da, iznad timova radnika koji sa\u010dinjavaju radionice, treba postojati neka vrsta industrijske vlade ovla\u0161tene za raspolaganje sredstvima za rad onako kako smatra prikladnim. Ne: radnici razli\u010ditih radionica osvojena sredstva za rad uop\u0107e ne prepu\u0161taju brizi neke vi\u0161e mo\u0107i zvane korporacija. Oni \u010dine sljede\u0107e: pod odre\u0111enim uvjetima jedni drugima jam\u010de pravo u\u017eivanja osvojenih sredstava za rad i, dav\u0161i svojim kolegama iz ostalih radionica udio u toj ovlasti, zauzvrat primaju udio u vlasni\u0161tvu nad sredstvima za rad o kojima brinu kolege s kojima su u\u0161li u solidaran dogovor. Komuna<\/strong><\/p>\n\n\n\n Komuna obuhva\u0107a radnike koji stalno borave na istom lokalitetu. Uzev\u0161i kao model komunu kakva postoji u najve\u0107em broju slu\u010dajeva, i zanemariv\u0161i iznimke, definirajmo komunu – kao lokalnu federaciju udru\u017eenja proizvo\u0111a\u010da. Ova lokalna federacija ili komuna osnovana je da bi obavljala odre\u0111ene slu\u017ebe koje nisu stvar samo ovog ili onog udru\u017eenja, nego ih se svih ti\u010du i zato su poznate kao javne slu\u017ebe. Komunalne javne slu\u017ebe mogu se podvesti pod sljede\u0107e rubrike: A) Javni radovi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svi domovi su vlasni\u0161tvo komune. Nakon revolucije, svi privremeno nastavljaju \u017eivjeti u istim prebivali\u0161tima kao i prije, a iznimka su obitelji koje su \u017eivjele u nezdravim ili suvi\u0161e neprikladnim domovima i koje komuna odmah treba preseliti u prazne stanove zgrada koje su ranije bile vlasni\u0161tvo bogata\u0161a. Izgradnja novih ku\u0107a sa zdravim, prostranim i udobnim stanovima, koji \u0107e zamijeniti sirotinjske \u0161upe iz okruga u kojima je narod ranije \u017eivio, bit \u0107e jedan od prvih zadataka slobodnog dru\u0161tva. Komuna \u0107e se tome odmah posvetiti i pritom ne\u0107e samo uspjeti zaposliti zidarska, stolarska, bravarska, krovopokriva\u010dka poduze\u0107a, itd., nego \u0107e odmah prona\u0107i i korisno zanimanje za mno\u0161tvo ljudi koji su prije revolucije bili bez posla i bez zanata; oni \u0107e se zaposliti kao radnici na gradili\u0161tima koja \u0107e se otvoriti diljem oslobo\u0111ene regije, osobito u gradovima. Nove zgrade bit \u0107e podignute na tro\u0161ak sviju \u2013 \u0161to zna\u010di da \u0107e razli\u010dite struke gra\u0111evinara zauzvrat za obavljeni rad od komune primiti obveznice koje su im potrebne da bi obilato mogli subvencionirati uzdr\u017eavanje svih svojih \u010dlanova. A budu\u0107i da \u0107e ku\u0107e biti izgra\u0111ene na tro\u0161ak sviju, bit \u0107e potrebno da budu dostupne svima, \u0161to zna\u010di da \u0107e njihovo kori\u0161tenje biti besplatno, i od nikoga se ne\u0107e zahtijevati da pla\u0107a porez ili rentu za stan koji \u0107e zauzeti. Budu\u0107i da su stanovi besplatni, \u010dini se da bi to moglo dovesti do ozbiljnih razmirica, jer nitko ne\u0107e biti voljan zadr\u017eati lo\u0161 smje\u0161taj i svi \u0107e se prepirati oko najboljih stanova. No, smatramo da bi bilo pogre\u0161no pomisliti da bi iz toga mogli proiza\u0107i ozbiljni problemi, a evo i za\u0161to. Prvo, trebali bismo re\u0107i da je nespremnost na \u017eivot u lo\u0161em smje\u0161taju i \u010de\u017enja za boljim sigurno vrlo legitimna \u017eelja: i upravo smo zbog te \u017eelje, \u010dijem \u0107emo sna\u017enom pojavljivanju biti svjedoci, sigurni da \u0107e posvuda, radi njezinoga zadovoljenja, biti poduzeti energi\u010dni koraci – kroz izgradnju novih domova. Ali dok se ne izgrade, doista \u0107emo morati biti strpljivi i snalaziti se s postoje\u0107om zalihom: kao \u0161to smo rekli, komuna \u0107e se pobrinuti za najhitnije potrebe i najsiroma\u0161nije obitelji \u0107e smjestiti u prozra\u010dne ku\u0107e bogata\u0161a: a kada je rije\u010d o ostatku populacije, vjerujemo da \u0107e revolucionarno odu\u0161evljenje uroditi osje\u0107ajem nesebi\u010dnosti i po\u017ertvovnosti koji \u0107e osigurati da svatko s voljom, barem nakratko, podnese neudoban smje\u0161taj, i da se nikome ne\u0107e dogoditi da se posva\u0111a sa sretnijim susjedom koji privremeno mo\u017ee imati udobniji smje\u0161taj. Nakon nekog vremena, zahvaljuju\u0107i energiji s kojom \u0107e raditi gra\u0111evinari, a na poticaj \u0161iroko rasprostranjenih zahtjeva, smje\u0161taja \u0107e biti u izobilju i mo\u0107i \u0107e se zadovoljiti svaki zahtjev: svatko \u0107e samo trebati birati i bit \u0107e siguran u to da je smje\u0161taj po njegovom ukusu osiguran. Ovo \u0161to govorimo uop\u0107e nije toliko fantasti\u010dno ili \u010dudesno koliko bi se takvim moglo \u010diniti onima koji svoj pogled nikada nisu usmjerili s onu stranu horizonta bur\u017eujskog dru\u0161tva: upravo suprotno, stvari ne bi mogle biti jednostavnije ili prirodnije, toliko prirodne da bi bilo nemogu\u0107e da se sve odigra druga\u010dije. Zapravo, \u010dime bi se zaposlile vojske zidara i ostalih gra\u0111evinskih radnika, ako ne beskrajnom izgradnjom udobnih stanova koji bi zaista bili vrijedni toga da u njima stanuju \u010dlanovi civiliziranoga dru\u0161tva? Ho\u0107e li ih oni trebati graditi godinama, sve dok svaka obitelj ne dobije vlastiti stan? Ne. To \u0107e biti kratkoro\u010dan pothvat. Kada ga jednom dovr\u0161e, ho\u0107e li odlo\u017eiti svoja oru\u0111a? Ne, naravno da ne: oni \u0107e nastaviti raditi, pobolj\u0161avati i obnavljati postoje\u0107e zalihe, i turobne \u010detvrti, uske uli\u010dice, neprikladne ku\u0107e na\u0161ih sada\u0161njih gradova postupno \u0107e i\u0161\u010deznuti: na njihovom mjestu bit \u0107e podignute ku\u0107e u kojima \u0107e biti smje\u0161teni radnici kojima \u0107e biti vra\u0107ena njihova ljudskost. B) Razmjena<\/strong><\/p>\n\n\n\n U novom dru\u0161tvu ne\u0107e vi\u0161e biti trgovine u smislu koji taj pojam ima danas. Svaka komuna \u0107e osnovati ured za razmjenu, \u010diji \u0107emo rad upravo \u0161to bolje objasniti. Radni\u010dka udru\u017eenja, kao i pojedina\u010dni proizvo\u0111a\u010di (u sektorima u kojima se mo\u017ee nastaviti pojedina\u010dna proizvodnja) svoje proizvode \u0107e pohraniti u uredu za razmjenu. Vrijednost razli\u010ditih proizvoda bit \u0107e odre\u0111ena unaprijed dogovorom izme\u0111u regionalnih strukovnih federacija i razli\u010ditih komuna, a na temelju statistika. Ured za razmjenu \u0107e proizvo\u0111a\u010dima u vrijednosti njihovih proizvoda izdavati vau\u010dere za razmjenu: ovi vau\u010deri vrijedit \u0107e na \u010ditavom teritoriju Federacije komuna. Od proizvoda na taj na\u010din pohranjenih u uredu za razmjenu, neki su namijenjeni za upotrebu u samoj komuni, a ostali za izvoz u druge komune, a time i za razmjenu s ostalim proizvodima. Prvi od ovih proizvoda bit \u0107e poslani na razli\u010dite komunalne tr\u017enice \u2013 za njihovo osnivanje pribjegava se privremenom kori\u0161tenju za to najprikladnijih du\u0107ana i skladi\u0161ta nekada\u0161njih trgovaca. Od tih tr\u017enica, neke \u0107e biti namijenjene prehrambenim namirnicama, druge odje\u0107i, tre\u0107e ku\u0107anskim potrep\u0161tinama itd. Proizvodi za izvoz trebaju ostati u op\u0107im skladi\u0161tima, sve dok ih se ne po\u0161alje komunama kojima trebaju. Preduhitrimo jednu primjedbu. Mo\u017ee nam se re\u0107i: uredi za razmjenu u svakoj komuni preko vau\u010dera proizvo\u0111a\u010dima daju dokaz o vrijednosti njihovih proizvoda i to prije no \u0161to imaju bilo kakvo jamstvo da ti isti proizvodi “idu”. Ako proizvodi ne budu “i\u0161li”, u kakvom je onda polo\u017eaju ured za razmjenu? Ne riskira li gubitak i nije li djelovanje koje mu je povjereno vrlo rizi\u010dno? Na to odgovaramo da je svaki ured za razmjenu unaprijed siguran u to da \u0107e proizvodi koje prima “i\u0107i”, tako da ne mo\u017ee biti nikakvih problema u tome \u0161to proizvo\u0111a\u010dima odmah izdaje potvrdu o njihovim vrijednostima u obliku vau\u010dera za razmjenu. Postojat \u0107e neke kategorije radnika kojima \u0107e biti fizi\u010dki nemogu\u0107e donijeti svoje proizvode u ured za razmjenu: takav primjer su gra\u0111evinski radnici. Ali ured za razmjenu \u0107e im svejedno slu\u017eiti kao posrednik: oni \u0107e u njemu registrirati razli\u010dite radove koje su obavili, \u010dija \u0107e vrijednost uvijek biti dogovorena unaprijed, i ured \u0107e im za tu vrijednost izdati vau\u010dere. Isto \u0107e va\u017eiti i za razli\u010dite radnike zaposlene u komunalnoj administraciji: njihov rad dobiva oblik, ne industrijski proizvedene robe, nego pru\u017eenih usluga; te usluge bit \u0107e vrednovane unaprijed i ured za razmjenu \u0107e izdavati potvrde o njihovoj vrijednosti. Uloga ureda za razmjenu nije samo primati proizvode koje mu donose radnici komune: on sura\u0111uje s ostalim komunama, i uvozi proizvode koje je komuna prisiljena nabaviti izvana, ili kao dodatak prehrani, ili kao sirovine, gorivo, tvorni\u010dke proizvode itd. Takvi uvezeni proizvodi se zajedno s lokalnim proizvodima nude u komunalnim skladi\u0161tima. Potro\u0161a\u010di dolaze u razli\u010dita skladi\u0161ta, ma\u0161u\u0107i svojim vau\u010derima koji se mogu podijeliti na kupone razli\u010ditih vrijednosti: i tamo, na temelju standardne cijene, nabavljaju svu robu koja im mo\u017ee trebati. Do sada, na\u0161 ponu\u0111eni prikaz djelatnosti ureda za razmjenu ne razlikuje se bitno od sada\u0161nje trgova\u010dke prakse: zapravo, ove djelatnosti nisu ni\u0161ta drugo nego kupoprodajne transakcije: ured kupuje proizvode od proizvo\u0111a\u010da i prodaje ih potro\u0161a\u010dima. Ali smatramo da \u0107e se nakon nekog vremena mo\u0107i ispraviti manjkavosti prakse ureda za razmjenu i da \u0107e s vremenom novi aran\u017eman zamijeniti ovaj stari: razmjena \u0107e i\u0161\u010deznuti i mjesto prepustiti jednostavnoj raspodjeli. Evo \u0161to pod time podrazumijevamo:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sve dok je zaliha nekog proizvoda manjkava i sve dok se on u komunalnim skladi\u0161tima nalazi u manjoj koli\u010dini od one potrebne potro\u0161a\u010dima, potrebno je uvesti mjere za njegovu racionalnu raspodjelu: najlak\u0161i na\u010din da se provede racionalna raspodjela je da se potro\u0161a\u010dima taj proizvod prodaje, \u0161to zna\u010di da ga se u\u010dini dostupnim samo onima koji \u0107e za njega ponuditi neku cijenu. Ali jednom kada, zahvaljuju\u0107i \u010dudesnom porastu proizvodnje koji \u0107e neizbje\u017eno uslijediti kada se rad racionalno organizira \u2013 jednom kada, zahvaljuju\u0107i tom porastu, ova ili ona vrsta proizvoda prema\u0161i koli\u010dinu koju populacija mo\u017ee potro\u0161iti, vi\u0161e ne\u0107e trebati ograni\u010davati potro\u0161a\u010de; mo\u0107i \u0107e se bez prodaje, koja je bila svojevrsna ko\u010dnica pretjeranoj potro\u0161nji: komunalni uredi vi\u0161e ne\u0107e prodavati proizvode potro\u0161a\u010dima, ve\u0107 \u0107e im ih dijeliti u skladu s njihovim zahtjevima. Ova zamjena razmjene raspodjelom mo\u017ee se provesti brzo kada je rije\u010d o osnovnim potrep\u0161tinama: jer po\u010detni napori udru\u017eenja proizvo\u0111a\u010da bit \u0107e prije svega usredoto\u010deni na njihovu obilatu proizvodnju. Uskoro, druge stvari, koje je danas jo\u0161 uvijek te\u0161ko nabaviti i koje se zbog skupo\u0107e smatra luksuzom, mo\u0107i \u0107e se proizvoditi na veliko i postati predmet raspodjele, a to zna\u010di \u0161iroke potro\u0161nje. S druge strane, drugi predmeti, malobrojni i ne tako va\u017eni (recimo, biseri, dijamanti, neki metali) nikada ne mogu postati predmeti op\u0107e upotrebe jer im je dostupnost po prirodi ograni\u010dena; ali, budu\u0107i da vi\u0161e ne\u0107e biti na visokoj cijeni kao danas, za njima jedva da \u0107e postojati potra\u017enja, uz izuzetak znanstvenih udru\u017eenja koja \u0107e ih \u017eeljeti pohraniti u prirodoslovne muzeje ili ih upotrebljavati u proizvodnji nekih instrumenata. C) Prehrambeni proizvodi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Opskrba prehrambenim namirnicama, na neki na\u010din, samo nadopunjuje uslugu razmjene. Zaista, ovo \u0161to smo upravo rekli o uredu za razmjenu, mo\u017ee se primijeniti na sve proizvode, uklju\u010duju\u0107i proizvode namijenjene posebno za prehranu. Me\u0111utim, smatramo da je korisno u zasebnom odlomku dodati ne\u0161to detaljnije obja\u0161njenje postupaka potrebnih za raspodjelu glavnih prehrambenih proizvoda. Danas je trgovina pekarskim i mesarskim proizvodima, vinima i proizvodima iz kolonija prepu\u0161tena na milost i nemilost privatnika i \u0161pekulanata koji se svakojakim prijevarama nastoje obogatiti na ra\u010dun potro\u0161a\u010da. Novo dru\u0161tvo \u0107e to morati odmah ispraviti, a lijek \u0107e se sastojati u tome \u0161to \u0107e sve \u0161to ima veze s raspodjelom osnovnih prehrambenih namirnica, dobiti status komunalne javne usluge.<\/p>\n\n\n\n No, pripazimo: ovo ne zna\u010di da komuna prisvaja neke grane proizvodnje. Ne: sama proizvodnja ostaje u rukama proizvodnih udru\u017eenja. Ali u slu\u010daju, recimo, kruha, od \u010dega se sastoji proizvodnja? Od ni\u010dega osim uzgoja \u017eita. Poljoprivrednik sije i \u017eanje \u017eito i dostavlja ga za komunalnu razmjenu: tu uloga proizvo\u0111a\u010da prestaje. Mljevenje tog \u017eita u bra\u0161no, pretvaranje bra\u0161na u kruh vi\u0161e nemaju nikakve veze s proizvodnjom; to je rad usporediv s radom koji obavljaju razli\u010diti zaposlenici komunalnih trgovina, rad koji se obavlja da bi se prehrambeni proizvod, \u017eito, u\u010dinio dostupnim potro\u0161a\u010dima. Isto va\u017ei i za govedinu, itd. Dakle, mo\u017eemo vidjeti: sa stajali\u0161ta na\u010dela, nema ni\u010dega logi\u010dnijeg od toga da pekarnica, mesarnica, vinarija, itd. budu u nadle\u017enosti komune. Kao posljedica, \u017eito, jednom kada stigne u trgovine komune, treba samljeti u bra\u0161no u komunalnoj vodenici (podrazumijeva se da nekoliko komuna mo\u017ee dijeliti istu vodenicu): bra\u0161no treba pretvoriti u kruh u komunalnim pekarnicama, a kruh \u0107e komuna podijeliti potro\u0161a\u010dima. Isto va\u017ei i za meso: \u017eivotinje se kolju u komunalnim klaonicama i komadaju u komunalnim mesarnicama. Vina se skladi\u0161te u komunalnim podrumima i potro\u0161a\u010dima ih izdaje specijalizirano osoblje. Napokon, ostale prehrambene namirnice, ve\u0107 prema tome treba li ih potro\u0161iti odmah ili ne, pohranjuju se u komunalnim skladi\u0161tima ili ih se izla\u017ee na tr\u017enicama kamo ih potro\u0161a\u010di mogu do\u0107i potra\u017eiti. Razmjenu \u0107e se \u0161to br\u017ee nastojati nadomjestiti raspodjelom prvenstveno s obzirom na ovu kategoriju proizvoda \u2013 kruh, meso, vino itd. Kada se jednom svima uspije osigurati izda\u0161na opskrba hranom, do\u0107i \u0107e do osjetnog napretka u znanostima, industriji i civilizaciji uop\u0107e. D) Statistika<\/strong><\/p>\n\n\n\n Komunalni komitet za statistiku bit \u0107e zadu\u017een za uspore\u0111ivanje svih statisti\u010dkih podataka koji imaju utjecaja na komunu. Razli\u010dita tijela ili udru\u017eenja proizvo\u0111a\u010da stalno \u0107e a\u017eurirati podatke o svojem \u010dlanstvu i o promjenama svojeg osoblja, tako da podaci o broju \u010dlanova zaposlenih u razli\u010ditim granama proizvodnje mogu biti odmah dostupni. Statisti\u010dki komitet \u0107e od ureda za razmjenu nabavljati obuhvatne podatke o proizvodnji i potro\u0161nji. Preko statistika koje se na ovaj na\u010din prikupljaju od svih komuna u regiji, mo\u0107i \u0107e se znanstveno utvrditi ravnote\u017ea izme\u0111u proizvodnje i potro\u0161nje: ravnaju\u0107i se prema takvim podacima, mo\u0107i \u0107e se pove\u0107ati broj zaposlenih u granama gdje je proizvodnja bila nedovoljna, i obaviti preraspodjela radnika tamo gdje je proizvodnja prekomjerna. Zahvaljuju\u0107i njima mo\u0107i \u0107emo odrediti \u2013 ne savr\u0161eno, ali za praksu dovoljno dobro \u2013 relativnu vrijednost razli\u010ditih proizvoda i to \u0107e poslu\u017eiti kao temelj za cijene ureda za razmjenu. Ali to nije sve: komitet za statistiku i dalje \u0107e morati obavljati zada\u0107e koje su trenutno u nadle\u017enosti gra\u0111anske dr\u017eave \u2013 on \u0107e bilje\u017eiti ro\u0111enja i smrti. Ne\u0107emo re\u0107i brakove jer u slobodnom dru\u0161tvu dobrovoljno sjedinjavanje mu\u0161karca i \u017eene vi\u0161e ne\u0107e biti slu\u017eben \u010din, nego radije posve privatan \u010din bez potrebe za pravnim sankcioniranjem. Mnoge druge stvari ulaze u nadle\u017enost statisti\u010dkog komiteta: bolesti, meteorolo\u0161ka promatranja, ukratko, sve \u0161to se doga\u0111a redovito i stoga podlije\u017ee bilje\u017eenju i izra\u010dunima, i na temelju \u010dije se statisti\u010dke analize mogu dobiti neki podaci, a povremeno \u010dak i izvesti neki znanstveni zakoni. E) Higijena<\/strong><\/p>\n\n\n\n U rubriku higijene svrstali smo raznovrsne javne slu\u017ebe \u010dije je dobro obavljanje klju\u010dno za odr\u017eavanje zdravlja u komuni. Prvo mjesto pripada, naravno, zdravstvenoj skrbi, koju \u0107e komuna u\u010diniti dostupnom svim svojim \u010dlanovima te besplatnom. Lije\u010dnici vi\u0161e ne\u0107e biti industrijalci koji na bolesnima nastoje \u0161to vi\u0161e zaraditi; oni \u0107e biti zaposlenici komune, ona \u0107e ih pla\u0107ati, i njihova skrb bit \u0107e dostupna svima kojima zatreba. Ali lije\u010dni\u010dka skrb samo je jedan dio ove sfere ljudskog djelovanja i znanja koja se odnosi na zdravlje: onaj koji se ti\u010de izlije\u010denja. No, nije dovoljno lije\u010diti bolesti, treba ih i sprije\u010diti. I to je prava uloga higijene. Mogli bismo nastaviti pa navoditi i ostale stvari na koje bi trebalo obratiti pa\u017enju, a ulaze u nadle\u017enost higijenskog komiteta, ali ovo malo \u0161to smo upravo rekli za sada je dovoljno da se stekne predod\u017eba o njegovim funkcijama i va\u017enosti. F) Sigurnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ova slu\u017eba obuhva\u0107a mjere neophodne da se zajam\u010di osobna sigurnost svakog stanovnika komune, kao i da se za\u0161tite gra\u0111evine, proizvodnja, itd., od svakog razaranja i nesre\u0107a. Malo je vjerojatno da \u0107e i dalje biti slu\u010dajeva kra\u0111e i razbojni\u0161tva u dru\u0161tvu u kojem \u0107e svatko mo\u0107i \u017eivjeti slobodno od plodova svojega rada i u kojem \u0107e mu biti zadovoljene sve potrebe. Materijalno blagostanje, kao i intelektualna i moralna oplemenjenost koja \u0107e proiste\u0107i iz istinski ljudskog odgoja i obrazovanja pru\u017eenoga svima, u svakom \u0107e slu\u010daju iznimno prorijediti onu vrstu zlo\u010dina koja je proizvod razuzdanosti, bijesa, okrutnosti i drugih poroka. Me\u0111utim, mjere predostro\u017enosti radi o\u010duvanja sigurnosti osoba ne\u0107e biti beskorisne. Ova slu\u017eba, koju bi se moglo \u2013 da taj pojam nema odve\u0107 pogre\u0161ne implikacije \u2013 nazvati komunalnom policijom, ne\u0107e kao danas biti povjerena specijaliziranim odredima; svaki stanovnik bit \u0107e du\u017ean u njoj sudjelovati, i izmjenjivati se u obavljanju razli\u010ditih sigurnosnih slu\u017ebi koje \u0107e osnovati komuna. Ovdje \u0107e se bez sumnje \u0161pekulirati o postupanju prema nekome tko je kriv za ubojstvo ili druge nasilne zlo\u010dine u egalitarnom dru\u0161tvu. O\u010dito, ubojici se ne mo\u017ee dozvoliti da bezbri\u017eno od\u0161eta svojim putem, pod izlikom po\u0161tivanja prava pojedinca i opovrgavanja autoriteta, niti mo\u017eemo \u010dekati da mu neki \u017ertvin prijatelj oduzme \u017eivot u zamjenu za onaj koji je on bio oduzeo. Bit \u0107e potrebno oduzeti mu slobodu i zadr\u017eati ga u posebnoj ustanovi sve dok ga se sa sigurno\u0161\u0107u ne bude moglo vratiti u dru\u0161tvo. Kako prema njemu treba postupati za vrijeme zato\u010deni\u0161tva? U skladu s kojim na\u010delima \u0107e se odrediti trajanje tog zato\u010deni\u0161tva? To su osjetljive stvari, i mi\u0161ljenja su jo\u0161 uvijek podijeljena. Da bi se one rije\u0161ile, bit \u0107e potrebno da se pouzdamo u metodu poku\u0161aja i pogre\u0161ke: ali \u010dak i ve\u0107 sada znamo da \u0107e, zahvaljuju\u0107i karakternim promjenama koje \u0107e biti ishod obrazovanja, zlo\u010din postati velika rijetkost: zlo\u010dince za koje se danas smatra da su zastranjenje, smatrati \u0107e se bolesnima ili ludima; pitanje zlo\u010dina koje danas zapo\u0161ljava toliko sudaca, odvjetnika i tamni\u010dara, izgubit \u0107e na dru\u0161tvenoj va\u017enosti i postati \u0107e samo natuknica u filozofiji medicine. G) Dijete nije ni\u010dije vlasni\u0161tvo<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prva stvar koju treba razmotriti je uzdr\u017eavanje djece. Danas su za njegu i edukaciju svoje djece zadu\u017eeni roditelji; ovo je ishod lo\u0161e prakse koja dijete smatra roditeljskim vlasni\u0161tvom. Dijete nije ni\u010dije vlasni\u0161tvo, nego pripada sebi; a dok traje razdoblje u kojem se jo\u0161 uvijek ne mo\u017ee pobrinuti za vlastitu za\u0161titu, i kada zbog toga mo\u017ee biti izvrgnuto izrabljivanju, na dru\u0161tvu je da ga za\u0161titi i zajam\u010di mu neometani razvoj. Na dru\u0161tvu je i da se pobrine za njegovo uzdr\u017eavanje: subvencioniranjem njegove potro\u0161nje i raznovrsnih tro\u0161kova koje stvara njegova edukacija, dru\u0161tvo mu samo daje predujam koji \u0107e dijete vratiti svojim radom jednom kada postane proizvo\u0111a\u010d. Stoga, za djetetovo uzdr\u017eavanje trebalo bi brinuti dru\u0161tvo, a ne roditelji. Vjerujemo da se, kada jednom prihvatimo to op\u0107e pravilo, trebamo suzdr\u017eati od propisivanja nekog preciznog i detaljnog na\u010dina na koji bi ga trebalo implementirati; trebali bismo riskirati utopizam; moramo slobodi pru\u017eiti priliku i pri\u010dekati \u0161togod \u0161to nas iskustvo ima nau\u010diti. Ka\u017eimo samo to da s obzirom na dijete dru\u0161tvo predstavlja komuna i svaka komuna \u0107e trebati utvrditi koji na\u010din smatra najboljim za uzdr\u017eavanje djece: na nekim mjestima, prednost \u0107e se dati zajedni\u010dkom \u017eivotu, negdje drugdje djeca \u0107e biti ostavljena majkama, barem do neke dobi, itd. Ali ovo je samo jedna strana ovog pitanja. Komuna djecu hrani i obla\u010di, daje im krov nad glavom: tko \u0107e ih pou\u010davati, tko \u0107e od njih napraviti ljude i proizvo\u0111a\u010de? I prema kakvom planu \u0107e se odvijati njihova edukacija? Na ovakva pitanja na\u0161 odgovor \u0107e biti: edukacija djece trebala bi biti cjelovita, \u0161to zna\u010di da bi istovremeno trebala razvijati sve tjelesne i intelektualne sposobnosti, tako da se dijete pretvori u svestranu odraslu osobu. Ovakvu edukaciju ne bi trebalo povjeriti posebnoj kasti u\u010ditelja: svatko tko mo\u017ee ponuditi neko znanje, umije\u0107e ili zanat, mo\u017ee ga podijeliti i trebao biti biti pozvan da ga podijeli. U edukaciji treba razlikovati dvije razine: jednu na kojoj dijete, izme\u0111u pete i dvanaeste godine, jo\u0161 uvijek nije dosegnulo dob za stjecanje poduke u znanostima, i kada zapravo treba razviti njegove tjelesne sposobnosti, i drugu na kojoj dijete, izme\u0111u dvanaeste i \u0161esnaeste godine, treba uvesti u vi\u0161e grana ljudskog znanja, i istovremeno biti na praksi u jednoj ili vi\u0161e grana proizvodnje. Kao \u0161to smo vidjeli, na prvoj razini se u biti radi o razvoju dje\u010djih tjelesnih sposobnosti, ja\u010danju tijela i uvje\u017ebavanju osjetila. Danas su zada\u0107e izo\u0161travanja vida, uvje\u017ebavanja sluha ili razvijanja spretnosti ruku prepu\u0161tene slu\u010daju; za razliku od toga, racionalna edukacija \u0107e, posebnim vje\u017ebama, oko i uho u\u010diniti onoliko sna\u017enima koliko za to u njima ima potencijala; a \u0161to se ti\u010de ruku, bri\u017eljivo \u0107e se paziti da se djeca ne naviknu samo na kori\u0161tenje desne ruke: ulo\u017eit \u0107e se trud u to da budu spretna i s jednom i s drugom rukom. Istovremeno s uvje\u017ebavanjem osjetila i porastom tjelesnih snaga pomo\u0107u promi\u0161ljenih vje\u017ebi, zapo\u010det \u0107e i obrazovanje uma, ali na posve spontan na\u010din: djetetov um automatski \u0107e se puniti nizom znanstvenih \u010dinjenica. Osobno opa\u017eanje, iskustvo, razgovori me\u0111u djecom, ili s pojedincima koji su zadu\u017eeni za nadziranje njihove poduke, bit \u0107e jedine lekcije koje \u0107e primiti za vrijeme ove faze. Treba ukinuti \u0161kolu u kojoj pedagog vlada svojevoljno i u kojoj u\u010denici \u010deznu za slobodom i igrama na otvorenom. Na svojim skup\u0161tinama, djeca \u0107e biti posve slobodna: sama \u0107e organizirati svoje igre, svoje sastanke i osnovat \u0107e diskusijsku grupu koja \u0107e im pratiti rad i imat \u0107e arbitre da rje\u0161avaju njihova ko\u0161kanja, itd. Na ovaj na\u010din, odrastati \u0107e naviknuti na javni \u017eivot, odgovornost, uzajamnost; u\u010ditelj kojega \u0107e odabrati svojom slobodnom voljom da ih obrazuje vi\u0161e ne\u0107e biti prezreni tiranin, ve\u0107 prije prijatelj kojega \u0107e s u\u017eitkom slu\u0161ati. Na drugoj razini, kada djeca do\u0111u do dvanaeste ili trinaeste godine, sustavno \u0107e, jednu za drugom, u\u010diti glavne grane ljudskog znanja. Pou\u010davanje ne\u0107e biti povjereno ljudima kojima \u0107e to biti jedino zanimanje: u\u010ditelji ovog ili onog znanja istovremeno \u0107e biti proizvo\u0111a\u010di koji \u0107e dio svojega vremena tro\u0161iti na manualni rad: i u svakoj grani na\u0107i \u0107e se ne jedan \u010dovjek, nego mno\u0161tvo ljudi u komuni koji \u0107e posjedovati neko znanje i biti raspolo\u017eeni za pou\u010davanje. \u0160tovi\u0161e, zajedni\u010dko \u010ditanje dobrih ud\u017ebenika, i rasprave koje \u0107e slijediti iza takvog \u010ditanja uvelike \u0107e umanjiti va\u017enost koja se trenutno pridaje osobi u\u010ditelja. Istovremeno s djetetovim tjelesnim razvojem i stjecanjem znanja, ono \u0107e odraditi svoje strukovno naukovanje kao proizvo\u0111a\u010d. Na prvoj razini edukacije, potreba da popravi ili preina\u010di materijale za igru ve\u0107 je uvela dijete u rukovanje glavnim alatima. Na drugoj razini, ono \u0107e posjetiti mno\u0161tvo radionica i ubrzo \u0107e za sebe odabrati jednu ili nekoliko specijalizacija. Njegovi instruktori \u0107e i sami biti proizvo\u0111a\u010di: u svakoj radionici bit \u0107e u\u010denici i dio vremena svakog radnika bit \u0107e posve\u0107eno tome da im pokazuje radne procedure. Ovoj prakti\u010dnoj poduci bit \u0107e pridodano i nekoliko teorijskih lekcija. Mlado ljudsko bi\u0107e \u0107e do svoje \u0161esnaeste ili sedamnaeste godine na ovaj na\u010din prikupiti \u0161irok raspon ljudskih znanja i bit \u0107e spremno samo nastaviti u\u010diti, ako to po\u017eeli; osim toga, ve\u0107 \u0107e imati izu\u010den zanat, nakon \u010dega \u0107e se pridru\u017eiti redovima korisnih proizvo\u0111a\u010da, tako da svojim radom dru\u0161tvu mo\u017ee vratiti ono \u0161to mu duguje za svoju edukaciju. Preostaje nam da ka\u017eemo ne\u0161to o djetetovom odnosu sa svojom obitelji. Ima ljudi koji tvrde da dru\u0161tvena organizacija koja djetetovo uzdr\u017eavanje \u010dini du\u017eno\u0161\u0107u dru\u0161tva, nije ni\u0161ta drugo do “uni\u0161tenje obitelji”. To je besmislena fraza: sve dok je za pravljenje djece potrebna suradnja dviju osoba suprotnog spola, postojat \u0107e o\u010devi i majke, a prirodna veza srodstva izme\u0111u djeteta i onih kojima duguje svoje postojanje ne mo\u017ee se izbrisati iz dru\u0161tvenih odnosa. Neophodno je promijeniti karakter ove veze. U davnini je otac bio apsolutni djetetov gospodar, i imao je pravo nad njegovim \u017eivotom ili smrti: u moderna vremena, o\u010dinski autoritet dobio je neka ograni\u010denja, i \u0161to bi moglo biti prirodnije od toga da se u slobodnom i egalitarnom dru\u0161tvu ono \u0161to preostane od tog autoriteta potpuno istisne i ustupi mjesto odnosima \u010diste privr\u017eenosti? Naravno, ne tvrdimo da se prema djetetu treba pona\u0161ati kao prema odraslome, da treba ispo\u0161tovati sve njegove bijesne ispade i da dijete ne treba u\u010diti poslu\u0161nosti onda kada se njegovi kaprici kose s pravilima koja su ustanovili znanost i zdrav razum. Upravo suprotno, mi ka\u017eemo da dijete treba usmjeravanje; ali u ranoj dobi, za to usmjeravanje ne bi trebali biti ovla\u0161teni isklju\u010divo roditelji, koji su \u010desto nekompetentni i vrlo \u010desto zlorabe dane im ovlasti. Ako je cilj edukacije koju dijete prima da ga \u0161to br\u017ee pripremi za to da upravlja samim sobom pomo\u0107u sveobuhvatnog razvoja svih svojih sposobnosti, onda s takvim sistemom edukacije nije kompatibilna nikakva uskogrudna autoritarna tendencija. Budu\u0107i da odnosi oca i sina vi\u0161e ne\u0107e biti oni gospodara i roba, ve\u0107 prije oni u\u010ditelja i u\u010denika, starijeg i mla\u0111eg prijatelja, mo\u017ee li se i zamisliti da bi zbog toga patila uzajamna privr\u017eenost roditelja i djeteta? Ne\u0107e li se dogoditi upravo suprotno kada do\u0111e kraj neprijateljstvima i razmiricama za koje nam dana\u0161nja obitelj mo\u017ee pru\u017eiti toliko primjera, i kojima je gotovo uvijek uzrok o\u010deva tiranija nad djecom? Dakle, neka nitko ne ka\u017ee da \u0107e oslobo\u0111eno, obnovljeno dru\u0161tvo uni\u0161titi obitelj. Upravo suprotno, nau\u010dit \u0107e oca, majku i dijete uzajamnoj ljubavi, uzajamnoj brizi i po\u0161tovanju za njihova uzajamna prava: i u isto vrijeme, iznad i s onu stranu obiteljskih privr\u017eenosti koje obuhva\u0107aju samo uzak krug i koje, ako su isklju\u010dive, mogu zagor\u010dati \u017eivot, srca \u0107e nadahnuti uzvi\u0161enijom, plemenitijom ljubavi, ljubavi za obitelj koja je \u010dovje\u010danstvo. Federativna mre\u017ea<\/strong><\/p>\n\n\n\n Krenuv\u0161i od ograni\u010denog podru\u010dja komune ili lokalne federacije grupa proizvo\u0111a\u010da, promotrimo dru\u0161tveno ure\u0111enje koje dobiva nadopunu u, s jedne strane, ustanovljenju regionalne federacije proizvodnih udru\u017eenja koja obuhva\u0107a sve radni\u010dke grupe pripadne istoj proizvodnoj grani, i s druge strane, u ustanovljenju Federacije komuna. (\u2026) Ve\u0107 smo ukratko nazna\u010dili \u0161to je federacija proizvodnih udru\u017eenja. U okrilju sada\u0161njeg dru\u0161tva, postoje organizacije koje u isto udru\u017eenje povezuju sve radnike neke struke: federacija tiskarskih radnika jedan je primjer. Ali ove organizacije samo su blijed nagovje\u0161taj onoga \u0161to bi ovakva federacija trebala biti u budu\u0107em dru\u0161tvu. Ona \u0107e biti sa\u010dinjena od svih proizvodnih grupa koje pripadaju istoj grani rada; one \u0107e se povezati ne vi\u0161e zato da za\u0161tite svoje nadnice od \u0161efove grabe\u017eljivosti, nego prvenstveno radi toga da jedne drugima zajam\u010de pravo na kori\u0161tenje sredstava za rad koja svaka od njih posjeduje i koja uzajamnim dogovorom imaju postati kolektivnim vlasni\u0161tvom \u010ditave federacije; nadalje, kada federiraju, grupe postaju ovla\u0161tene za provedbu stalnog nadzora nad proizvodnjom, i posljedi\u010dno, za poja\u010davanje ili smanjivanje njezinoga intenziteta, promisliv\u0161i o potrebama koje pokazuje cijelo dru\u0161tvo. Osnivanje federacije udru\u017eenja proizvo\u0111a\u010da bit \u0107e iznimno jednostavno izvedeno. Nakon revolucije, grupe proizvo\u0111a\u010da koje pripadaju istoj industriji \u0107e iz jednog grada u drugi, jedne drugima slati delegate, da budu posrednici u dolasku do sporazuma. Iz tih posebnih sastanaka proiza\u0107i \u0107e sazivanje sveop\u0107eg kongresa delegata proizvodnih udru\u017eenja na nekom zbornom mjestu. Taj kongres polo\u017eit \u0107e temelje federativnog ugovora koji \u0107e onda biti dan na odobrenje svim grupama federacije. Bit \u0107e osnovano trajno tajni\u0161tvo, koje izabire kongres federacije i koje je tom kongresu odgovorno, da posreduje izme\u0111u grupa koje \u010dine federaciju, kao i izme\u0111u doti\u010dne federacije i ostalih federacija. Kada su jednom na takav na\u010din organizirane sve grane proizvodnje, uklju\u010duju\u0107i one koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, zemlju \u0107e prekriti ogromna federativna mre\u017ea koja uklju\u010duje svakog proizvo\u0111a\u010da, a time i svakog potro\u0161a\u010da, a statistike o proizvodnji i potro\u0161nji, koje se nalaze u nadle\u017enosti tajni\u0161tva na razini nekoliko proizvodnih federacija, omogu\u0107it \u0107e da se na racionalan na\u010din odredi broj sati normalnog radnog dana, cijena proizvoda i njihova razmjenska vrijednost, kao i koli\u010dina proizvoda koje treba izraditi da bi se udovoljilo zahtjevima potro\u0161a\u010da. Ljudi navikli na \u0161uplje fraze nekih tobo\u017enjih demokrata mogli bi mo\u017eda pitati ne bi li se radni\u010dka udru\u017eenja trebala, preko glasovanja svih \u010dlanova federacije, izravno umije\u0161ati u ugovaranje ovih razli\u010ditih pojedinosti: A kada odgovorimo nije\u010dno, oni \u0107e se buniti protiv onoga \u0161to \u0107e nazvati autoritetom tajni\u0161tva kojem se daju ovlasti da odlu\u010duje o za njih toliko va\u017enim pitanjima i da donosi odluke od najve\u0107e va\u017enosti. Na\u0161 odgovor bit \u0107e da zada\u0107a za koju je zadu\u017eeno trajno tajni\u0161tvo svake federacije nema ni\u0161ta s vladavinom bilo kakvog autoriteta: zapravo, rije\u010d je samo o prikupljanju i uspore\u0111ivanju podataka dobivenih od proizvodnih grupa, a jednom kada su ti podaci prikupljeni i objavljeni i o izvo\u0111enju nu\u017enih implikacija koje imaju za radno vrijeme, cijenu proizvoda itd. To je jednostavan matemati\u010dki izra\u010dun koji se ne mo\u017ee izvesti na dva razli\u010dita na\u010dina ili imati dva razli\u010dita rezultata: mogu\u0107 je samo jedan rezultat i svaka osoba mo\u017ee ga sama za sebe provjeriti, jer \u0107e svatko pred sobom imati podatke, a trajno tajni\u0161tvo zadu\u017eeno je samo za njihovo bilje\u017eenje i objavljivanje svima na uvid. \u010cak i danas, po\u0161tanska slu\u017eba, recimo, obavlja posao vrlo sli\u010dan onome koji \u0107e biti povjeren tajni\u0161tvu proizvodnih federacija, i nikome ne bi palo na pamet da se \u017eali na zlouporabu autoriteta samo zato \u0161to po\u0161tanski ured odlu\u010duje, bez da se obrati op\u0107em pravu glasa, o tome kako pisma trebaju biti razvrstana i zapakirana za dostavu na njihova odredi\u0161ta \u0161to br\u017ee i ekonomski \u0161to prikladnije. Dodajmo da \u0107e se grupe proizvo\u0111a\u010da koje sa\u010dinjavaju federaciju mije\u0161ati u rad tajni\u0161tva na na\u010din mnogo u\u010dinkovitiji i izravniji od pukog glasovanja: u biti, upravo \u0107e one pribavljati informacije, sve statisti\u010dke podatke koje tajni\u0161tvo samo uspore\u0111uje, tako da je tajni\u0161tvo samo pasivni posrednik preko kojeg grupe komuniciraju jedna s drugom i preko kojeg javno bilje\u017ee rezultate svojih vlastitih aktivnosti. Glasovanje je sredstvo prikladno za rje\u0161avanje problema koji se ne mogu znanstveno rije\u0161iti, i koje treba prepustiti hirovitoj ravnote\u017ei brojeva, ali u stvarima koje podlije\u017eu znanstvenom rje\u0161avanju, nema potrebe za glasovanjem; o istini ne odlu\u010duju glasa\u010dki listi\u0107i, ona se jednostavno bilje\u017ei i svi ostaju zapanjeni time koliko je zapravo o\u010digledna.<\/p>\n\n\n\n No, do sada smo pokazali samo jedno lice izvankomunalne organizacije: a pored federacije proizvodnih udru\u017eenja, potrebno je osnovati Federaciju komuna. Nema socijalizma u jednoj zemlji!<\/p>\n\n\n\n Revolucija ne mo\u017ee biti ograni\u010dena na jednu jedinu zemlju; ako ne \u017eeli vlastitu propast, ona u sebe mora uvu\u0107i, ako ne \u010ditav svijet, onda barem znatan dio civiliziranih zemalja. Uistinu, danas nijedna zemlja nije samodostatna: za proizvodnju i potro\u0161nju neophodni su internacionalni odnosi, i oni ne se mogu raskinuti. Kada bi dr\u017eave susjedne onoj zemlji koja je u revoluciji uspjele nametnuti neprobojnu blokadu, revolucija bi, izolirana, bila osu\u0111ena na propast. Stoga, budu\u0107i da \u0161pekuliramo o pretpostavci da revolucija uspije u nekoj danoj zemlji, moramo pretpostaviti i da \u0107e u isto vrijeme svoju revoluciju provesti ve\u0107ina europskih zemalja.<\/p>\n\n\n\n Nije neophodno da novo dru\u0161tveno ure\u0111enje koje uvede revolucija, u svakoj zemlji gdje je proletarijat zbacio bur\u017eujsku vladavinu, bude isto do posljednjeg detalja. S obzirom na razlike u mi\u0161ljenjima koje su se do sada pojavile izme\u0111u socijalista germanskih zemalja (Njema\u010dka, Engleska) i onih iz latinskih i slavenskih zemalja (Italija, \u0160panjolska, Francuska, Rusija), vjerojatno je da \u0107e se dru\u0161tveno ure\u0111enje koje usvoje njema\u010dki revolucionari, recimo, u vi\u0161e stvari razlikovati od ure\u0111enja koje usvoje talijanski ili francuski revolucionari. Ali takve razlike nemaju nikakve veze s internacionalnim odnosima; glavna na\u010dela u oba slu\u010daja su ista, izme\u0111u oslobo\u0111enih naroda iz razli\u010ditih zemalja nije mogu\u0107e da se ne uspostave odnosi prijateljstva i solidarnosti. Podrazumijeva se da \u0107e se umjetne granice koje su stvorile postoje\u0107e vlade sru\u0161iti prije revolucije. Komune \u0107e se povezati slobodno, prema svojim ekonomskim interesima, jezi\u010dnim afinitetima i zemljopisnom polo\u017eaju. A u nekim zemljama, poput Italije ili \u0160panjolske, koje su prevelike da osnuju samo jednu aglomeraciju komuna, i koje je sama priroda razdijelila na nekoliko razli\u010ditih regija, bez sumnje \u0107e nastati ne jedna, nego nekoliko komunalnih federacija. To ne\u0107e zna\u010diti raskid jedinstva, povratak na staru atomiziranost, na male, neprijateljske, izolirane politi\u010dke dr\u017eave; njihovi interesi bit \u0107e iste vrste i one \u0107e me\u0111usobno sklopiti pakt o ujedinjavanju, i ovaj dobrovoljni savez, ukorijenjen u istinskoj korisnosti, u zajednici istih ciljeva i potreba, u stalnoj razmjeni usluga, bit \u0107e sna\u017ean i \u010dvrst na posve druga\u010diji na\u010din od la\u017enog jedinstva politi\u010dke centralizacije koje se ustanovljuje nasiljem i koje nema neki drugi raison d’\u00eatre osim izrabljivanja zemlje u korist povla\u0161tene klase. Ugovor o ujedinjavanju ne\u0107e biti sklopljen samo izme\u0111u Federacija komuna u istoj zemlji: kada stare politi\u010dke granice postanu suvi\u0161ne, sve Federacije komuna, jedna po jedna, u\u0107i \u0107e u ovaj bratski savez i jednom kada na\u010dela revolucije trijumfiraju u \u010ditavoj Europi, veliki san o bratstvu naroda, ostvariv samo socijalnom revolucijom, postati \u0107e zbiljnost. Bilje\u0161ke:<\/strong><\/p>\n\n\n\n [1] Me\u0111utim, treba primijetiti da se \u010dak i u ovim strukama, radi u\u0161tede vremena i novca, mo\u017ee primijeniti industrijski pristup proizvodnje na veliko. Ovo \u0161to ka\u017eemo o njima se, dakle, mo\u017ee primijeniti samo na prijelazno razdoblje. Naslove poglavlja dodao D. Gu\u00e9rin Izvor: D. Gu\u00e9rin (2005), No Gods, No Masters: An Anthology of Anarchism, Oakland, Edinburgh and London: AK Press, str. 247-267<\/strong> S engleskoga prevela: Ana \u0160tambuk<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Implementacija ideja izlo\u017eenih na stranicama koje \u0107ete upravo pro\u010ditati mo\u017ee se ostvariti samo revolucionarnim pokretom. Voda se do to\u010dke na kojoj mo\u017ee probiti branu koja je zadr\u017eava ne podi\u017ee za jedan dan: voda se podi\u017ee polako i postupno, ali kada jednom dosegne \u017eeljenu razinu, ru\u0161enje je brzo i brana propada u tren oka. Postoje, dakle, […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":215,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[16,19],"tags":[],"class_list":["post-4284","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-povijest","category-teorijaipraksa"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4284","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4284"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4284\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/media\/215"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4284"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4284"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4284"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n