Tijekom plovidbe stupa u sukob s nekim fa\u0161istima na brodu, donosi odluku da se ne\u0107e vratiti doma pa u listopadu 1928.<\/strong> dezertira mornarsku slu\u017ebu<\/strong> nakon iskrcavanja u Buenos Airesu, zbog \u010dega je u Puli osu\u0111en u odsutnosti na 6 mjeseci zatvora. Dosljedan svojim anarhisti\u010dkim idealima, stupa u kontakt s anarhisti\u010dkom frakcijom argentinske radni\u010dke federacije (FORA) \u010diji su \u010dlanovi bili jo\u0161 neki istarski militanti u emigraciji, Giuseppe Pesel, Eugenio Gherbavaz, Fracesco Depangher <\/strong>i Casimirio Musonic.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tur\u010dinovi\u0107 boravi u Argentini sljede\u0107e dvije godine tijekom kojih se bavi raznim poslovima da bi pre\u017eivio. Nakon dr\u017eavnog udara i progla\u0161enja diktature generala Uriburua<\/strong>, odlu\u010dio se vratiti u Europu kako bi izbjegao dr\u017eavnu represiju, pa se 1930. godine kriomice ukrcao na jugoslavenski brod i stigao u Antwerpen<\/strong>. Iz Belgije se zatim prebacio u Francusku, gdje je radio kao zidar u Parizu. Policijski zapisi tog vremena navode ga kao \u201ejednog od najaktivnijih talijanskih militanata\u201c<\/em>. U svibnju 1931. policija ga uhi\u0107uje te protjeruje iz zemlje zbog neispravnih dokumenata.<\/p>\n\n\n\n Put ga vodi u \u0160panjolsku, koja je mjesec dana ranije postala republika \u0161to je probudilo velike nade kod \u0161panjolskih radnika kojima je, pod utjecajem anarhosindikalisti\u010dke Nacionalne konfederacije rada (CNT) i socijalisti\u010dkog Generalnog sinidikata radnika (UGT), ja\u010dao revolucionarni duh. Tur\u010dinovi\u0107 pronalazi smje\u0161taj u Barceloni, utvrdi \u0161panjolskih anarhista,<\/strong> gdje se priklju\u010duje CNT-u i postaje aktivan sudionik radni\u010dkih borbi.<\/strong> U rujnu 1931. zapo\u010dinje generalni \u0161trajk u solidarnosti s anarhistima koji su pokrenuli \u0161trajk gla\u0111u u zatvoru. Tur\u010dinovi\u0107 sudjeluje u oru\u017eanoj obrani sjedi\u0161ta CNT-ovog sindikata gra\u0111evinskih radnika. Policija ipak uspjeva zauzeti zgradu na juri\u0161 te ga uhi\u0107uje zajedno s ostalim radnicima koji su sudjelovali u obrani.<\/p>\n\n\n\n Zatvoren je na brodu-zatvoru gdje ostaje do velja\u010de 1933. kada je amnestiran i protjeran u Francusku. Nekoliko mjeseci provodi putuju\u0107i kroz Belgiju i Nizozemsku, nakon \u010dega se ponovno ilegalno vra\u0107a u Barcelonu. Tamo je uskoro ponovo uhi\u0107en pod optu\u017ebom da je \u010dlan organizirane kriminalne bande. Osu\u0111en zbog kr\u0161enja odluke o protjerivanju, zavr\u0161ava u zatvoru Modelo. U prosincu iste godine sudjeluje u masovnom bijegu iz zatvora, samo da bi ga ponovno uhitili par dana kasnije.<\/p>\n\n\n\n U zatvoru biva do rujna 1934. kada je protjeran u Portugal no vrlo brzo ponovno ulazi u \u0160panjolsku gdje se smje\u0161ta u Sevilli. Dr\u017eavna represija koja je uslijedila nakon neuspjelog anarhisti\u010dkog ustanka i tragi\u010dnog masakra u Casas Viejasu primorava ga da iste godine pobjegne u marokanski Tanger odakle nastavlja za al\u017eirski Oran. Ni tamo nema mira od progona pa se u 1935. vra\u0107a na Pirinejski poluotok i nastanjuje u okolici Valencije.<\/p>\n\n\n\n Tamo prebiva sve do ljeta 1936. kada nacionalisti\u010dka reakcija, sa\u010dinjena od veleposjednika, aristokracije, visokog sve\u0107enstva, kapitalista i vojnih zapovjednika, di\u017ee oru\u017eani ustanak protiv Republike. Po direktivi Iberske anarhisti\u010dke federacije (FAI), Tur\u010dinovi\u0107 odlazi u Barcelonu i 18. srpnja 1936. pristupa koloni “Francisco Ascaso”<\/strong> koja je upravo polazila na aragonski front. Tamo se pokazuje kao vrijedan suborac u komunikacijskim i vojnim operacijama na frontu kod Huesce.<\/p>\n\n\n\n U bitci kod Monte Pelato bio je od velike pomo\u0107i talijanskoj antifa\u0161isti\u010dkoj koloni koja je pod vodstvom Carla Rossellija<\/strong> vodila neravnopravnu borbu s daleko ve\u0107om i brojnijom jedinicom ustanika. Talijanski dobrovoljci, ve\u0107inom radnici, pru\u017eali su \u017eestoki otpor trupama frankisti\u010dkog generala Mole<\/strong>. Kada se obru\u010d oko njih sve vi\u0161e stezao i kada je 28. kolovoza u 8 sati ujutro obavije\u0161ten da se kolona nalazi u izuzetno te\u0161koj situaciji bez svog ranjenog komandanta koji je prevezen u bolnicu, Tur\u010dinovi\u0107 preuzima komandu \u0161panjolskog odreda i preko brda sna\u017eno napada desno krilo fa\u0161ista koji su prijetili u potpunosti opkoliti talijansku jedinicu. Odlu\u010dna i brza akcija iznenadila je i dezorijentirala neprijatelja koji se morao povu\u0107i i ostaviti na boji\u0161tu dragocjeni ratni materijal.<\/p>\n\n\n\n \u0160panjolski komandant kolone “Ascaso” tvrdio je, da je borba na brdu Monte Pelato bila naj\u017ee\u0161\u0107a i najodlu\u010dnija bitka na aragonskom frontu, dok list “Il Mondo” od 17. sije\u010dnja 1953. pi\u0161e, da je “okr\u0161aj kod brda Monte Pelato, iako skroman po broju zara\u0107enih snaga, ali ne i po omjeru koji je postojao izme\u0111u tih snaga, imao izvanredan zna\u010daj, jer je to bila prva bitka jedne jedinice koja nije sastavljena od \u0160panjolaca. Bio je to prvi okr\u0161aj talijanskih partizana u europskom ratu koji je zavr\u0161io devet godina kasnije”<\/em>. Zanimljivo, s obzirom da Tur\u010dinovi\u0107 nije pripadao talijanskoj ve\u0107 \u0161panjolskoj koloni on je kao doma\u0107i ”\u0160panjolac” pritekao u pomo\u0107 talijanskim antifa\u0161istima.<\/p>\n\n\n\n Zahvaljuju\u0107i svom dugom boravku u \u0160panjolskoj, Tur\u010diovi\u0107 je dobro nau\u010dio \u0161panjolski \u0161to mu je znatno pomoglo u njegovom revolucionarnom radu. Tako tijekom 1937. godine izvr\u0161ava u Aragonu i Kataloniji specijalne zadatke za CNT gdje uspje\u0161no organizira poljoprivredne kolektive na principu samoupravljanja<\/strong>. Posljednju bitku rata kojom je Republika kona\u010dno pora\u017eena u o\u017eujku 1939. do\u010dekuje u Alicanteu gdje propu\u0161ta brodsku evakuaciju.<\/p>\n\n\n\n Bje\u017ei iz zauzetog grada i dolazi u Madrid gdje je ilegalno \u017eivio sljede\u0107e dvije godine. Netko ga je prokazao vlastima pa je u o\u017eujku 1941. godine uhi\u0107en i izru\u010den talijanskim vlastima<\/strong>: ukrcan u Barceloni i sproveden prvo u Genovi, a zatim u Puli. U kolovozu 1941. osu\u0111en je na politi\u010dki zatvor na talijanskom otoku Ventotene u trajanju od pet godina.<\/p>\n\n\n\n Poslije pada fa\u0161isti\u010dkog re\u017eima 1943. pu\u0161ten je na slobodu pa se vratio u Istru. Zbog njegovih anarhisti\u010dkih nazora, u redovima istarskog narodnooslobodila\u010dkog pokreta odnosili su se sumnji\u010davo i neprijateljski prema njemu. Nakon takvog do\u010deka, dosljedan svojim nazorima, Tur\u010dinovi\u0107 napu\u0161ta Istru i odlazi u Genovu gdje se priklju\u010duje talijanskom pokretu otpora.<\/strong><\/p>\n\n\n\n U genovskoj regiji sudjelovao je s Marcellom Bianconijem, Emiliom Grassinijem, Pietrom Cavigliom, Pasqualeom Binazzijem, Alfonsom Faillom<\/strong> i mnogim drugim anarhistima u tajnim borbama oslobodila\u010dkog pokreta. U borbenim djelovanjima sudjelovao je u okviru brigada Malatesta i Pisacane. Tur\u010dinovi\u0107 je svoje dragocjeno ratno i revolucionarno iskustvo stavio u korist cijelog genovskog pokreta otpora, osiguravaju\u0107i kontakte izme\u0111u anarhisti\u010dkih partizanskih formacija i formacija drugih antifa\u0161isti\u010dkih pokreta.<\/p>\n\n\n\n Nakon oslobo\u0111enja bio je jedan od najaktivnijih anarhista u Genovi. U lipnju 1945. bio je delegat Ligurske slobodarske komunisti\u010dke federacije (FCLL) na milanskom kongresu Talijanske anarhokomunisti\u010dke federacije (FACI). Godine 1946. preselio se u Veneciju gdje se nastanio s Albertom Machiori<\/strong> s kojom je sljede\u0107e godine dobio k\u0107er. Godine 1954. vratio se u Genovu gdje je sudjelovao na ve\u0107ini kongresa koje je u gradu odr\u017eala Talijanska anarhisti\u010dka federacija (FAI). Godine 1965. na kongresu u Carrari imenovan je za voditelja knji\u017enice FAI-a i slu\u017eio je u Komisiji za korespondenciju. Godine 1970. bio je jedan od osniva\u010da “Kruga Armanda Borghija” u Genovi koji je okupljao mlade ljude privu\u010dene anarhizmom kroz dru\u0161tvene borbe tog vremena. <\/p>\n\n\n\n Izvori:<\/p>\n\n\n\n Na\u0161i \u0161panjolski dobrovoljci<\/strong>, Acta Historica Nova Vol.3 (Rijeka-Rovinj 1988.)<\/p>\n\n\n\n Biblioteca Franco Serantini<\/strong><\/a><\/p>\n\n\n\n Nikola Turcinovic (1911-1971), <\/strong>Kate Sharpley Library<\/a> <\/p>\n\n\n\nMigrantske godine<\/h3>\n\n\n\n
\u0160panjolski gra\u0111anski rat<\/h3>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/forum.anarhizam.info\/web2\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Columna-Ascaso.jpg\")
Drugi svjetski rat<\/h3>\n\n\n\n
Poslijeratne godine<\/h3>\n\n\n\n
Nikola Tur\u010dinovi\u0107 umro je 30. prosinca 1971. u Genovi.<\/p>\n\n\n\n