Povodom mar\u0161a ”Ujedinjeni protiv fa\u0161izma” osvr\u0107emo se na nu\u017enost kriti\u010dke pozicije prema kapitalizmu i vlasti, nu\u017enim preduvjetima za nastanak fa\u0161izma.<\/p>\n\n\n\n
Da bismo razumjeli suvremeni fa\u0161izam, moramo pogledati ekonomsku pusto\u0161 koju su iza sebe ostavila posljednja desetlje\u0107a neoliberalnih reformi. Taj proces sustavno je doveo do povijesno nezapam\u0107ene ekonomske nejednakosti, osiroma\u0161uju\u0107i \u0161iroke mase i opusto\u0161uju\u0107i dr\u017eavne blagajne kroz privatizaciju i porezne olak\u0161ice za najbogatije. Kako se socijalno tkivo raspada, a nezadovoljstvo masa raste, fa\u0161izam postaje neminovnost. Za\u0161to? Zato \u0161to ekonomske elite nikada, ni pod koju cijenu, ne\u0107e pristati na redistribuciju svog nagomilanog bogatstva kako bi rije\u0161ile dru\u0161tvenu krizu. Umjesto da podijele bogatstvo, oni biraju poja\u010dati represiju.<\/p>\n\n\n\n
Najo\u010ditiji primjer ovog cini\u010dnog manevra vidljiv je u na\u010dinu na koji upravljaju radnom snagom. Korporativni sektor, vo\u0111en imperativom profita, namjerno lobira za deregulaciju i masovni uvoz migrantskih radnika. Cilj je stvoriti “rezervnu armiju rada” koja \u0107e pristati na potpla\u0107ene uvjete, \u010dime se umjetno ru\u0161i cijena rada i srozavaju prava doma\u0107e populacije.<\/p>\n\n\n\n
Istovremeno, te iste ekonomske elite financiraju i logisti\u010dki podupiru krajnje desne skupine koje \u0161ire virulentnu antiimigracijsku retoriku. Time se bijes osiroma\u0161ene radni\u010dke klase ne usmjerava prema onima koji su akumulirali \u010ditavo bogatstvo i opusto\u0161ili dru\u0161tvo, ve\u0107 se kanalizira horizontalno \u2013 prema drugim radnicima, migrantima. Fa\u0161izam ovdje slu\u017ei kao sistemski osigura\u010d koji rasni i nacionalni sukob postavlja ispred klasnog, omogu\u0107uju\u0107i eliti da ostane netaknuta dok se radnici me\u0111usobno sukobljavaju za mrvice.<\/p>\n\n\n\n
Liberalni antifa\u0161izam se ponekad mo\u017ee \u010diniti koristan, posebno zbog svoje povezanosti s raznim politi\u010darima diljem politi\u010dkog spektra, potpore raznih liberalnih mainstream medija te raznih aktivisti\u010dkih grupa. Liberalna nada u poku\u0161avanju “razumijevanja fa\u0161ista” ili “uvjeravanja da su u krivu debatom” predstavlja politiku popu\u0161tanja koja ima povijest neuspjeha \u2013 kao \u0161to je Neville Chamberlain otkrio. Fraser citira ironi\u010dan slogan njema\u010dkih liberala prije nego \u0161to su nacisti preuzeli vlast: “Toliko smo liberalni da \u010dak dajemo slobodu za uni\u0161tavanje slobode”<\/em>, a Goebbels je svoje namjere u\u010dinio savr\u0161eno jasnima: “Dolazimo u Reichstag kako bismo ga uni\u0161tili. Ako je demokracija dovoljno glupa da nas za to nagradi, to je problem demokracije.”<\/em> Na\u017ealost, mnogi antifa\u0161isti mogu posvjedo\u010diti prilikama kada su liberali prokazali militante policiji, \u0161to je rezultiralo dugotrajnim sudskim procesima. U vremenima te\u0161ko\u0107a, liberalni antifa\u0161isti te\u017ee sklanjanju pod policijsku za\u0161titu, \u0161to militanti ne mogu u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n Iz svega navedenog proizlazi neizbje\u017ean zaklju\u010dak: fa\u0161izam se ne mo\u017ee trajno pobijediti unutar okvira sustava koji ga proizvodi. Sve dok postoje ekonomske elite koje posjeduju mo\u0107 da u trenucima krize posegnu za fa\u0161izmom kao alatom za discipliniranje dru\u0161tva, prijetnja ne\u0107e nestati. Stoga, pravi antifa\u0161izam nije samo borba protiv simptoma \u2013 crnih ko\u0161ulja i uli\u010dnog nasilja \u2013 ve\u0107 zahtijeva borbu protiv uzroka: samog kapitalisti\u010dkog ure\u0111enja. Ova borba zahtijeva potpuno razvla\u0161tenje i uklanjanje ekonomskih elita te socijalizaciju sredstava za proizvodnju. Povijest nas u\u010di da se vladaju\u0107a klasa ne\u0107e odre\u0107i svojih privilegija dobrovoljno niti kroz parlamentarne debate. Zbog toga je nu\u017ena militantna organizacija radni\u010dke klase, spremna na izravnu akciju i neovisna o dr\u017eavnim aparatima prisile koji, u kona\u010dnici, uvijek staju u obranu vlasni\u0161tva, a ne ljudi. Samo beskompromisni, militantni antifa\u0161izam koji je u svojoj sr\u017ei antikapitalisti\u010dki mo\u017ee prekinuti taj za\u010darani krug i izgraditi dru\u0161tvo u kojem fa\u0161izam vi\u0161e ne\u0107e imati ekonomsku svrhu postojanja.<\/p>\n\n\n\n Nije slu\u010dajno da fa\u0161istoidni obrasci pona\u0161anja u dru\u0161tvu i politici rastu zajedno s militarizacijom. Militarizacija nije samo u modi, nego je ve\u0107 godinama otvorena javna politika i Republike Hrvatske i Europske Unije i svih NATO saveznica. Izdvajanje 5% BDP-a za vojsku, na koje je i Hrvatska pristala, nije moda nego je jasna politi\u010dka orijentacija. Dugo se ve\u0107 zvecka oru\u017ejem i \u0161u\u0161ka se novcem koje to oru\u017eje donosi krupnoj bur\u017eoaziji i politi\u010darima, njihovim vjernim slugama. Pritom su ultrakonzervativci, nacionalisti\u010dki ekstremisti, usta\u0161e, fa\u0161isti i svi njima sli\u010dni naprosto vjerni sluge koje nije potrebno ni platiti. Nitko nije poslu\u0161niji od usta\u0161e i nitko bolji sluga od fa\u0161ista. Ostatak posluge se osigurava osiroma\u0161enjem populacije, \u0161to se u zadnje vrijeme \u010dini putem podizanja cijena uz istovremeno blokiranje rasta pla\u0107a. Ljudi \u0107e da opstanu pristati na svakakve slu\u017ebe, a trenutno golem dio javnog novca odlazi u vojsku, puno ve\u0107i nego u zdravstvo ili obrazovanje, koji su sve manje dostupni i sve manje efikasni \u2013 to nije moda, ponavljamo, to je jasna politi\u010dka orijentacija! To je politika usmjerena na maksimalno izrabljivanje radni\u0161tva u korist vladaju\u0107e klase. Vojska je to oduvijek bila. U nedostatku drugih opcija, radnik i radnica \u0107e opet morati u vojsku, radi pla\u0107e, radi kakvog-takvog obrazovanja i radi zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, koji izvan vojske i policije postaju sistematski sve neizvjesniji, svejedno govorimo li o javnom ili privatnom sektoru.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda zvu\u010di kontroverzno, ali ovo \u0161to se trenutno doga\u0111a zapravo ni nije (jo\u0161?) fa\u0161izam. Fa\u0161izam je nastao kao reakcija na revolucionarna previranja u prvoj polovici 20. stolje\u0107a, a ovo \u010demu danas svjedo\u010dimo je zapravo posljedica\u00a0nedostatka<\/em>\u00a0revolucionarnog djelovanja u prvoj polovici 21. stolje\u0107a. Bur\u017eoazija je naprosto shvatila da joj demokracija vi\u0161e ne treba, a dolje se, u zapu\u0161tenom prostoru, raspojasao olo\u0161.<\/p>\n\n\n\n Na mar\u0161 ”Ujedinjeni protiv fa\u0161izma” smo do\u0161li da zajedno ka\u017eemo da ne pristajemo na usta\u0161ko-fa\u0161isti\u010dki preporod. Ali moramo pritom biti svjesni da su ovi neofa\u0161isti tek dragovoljni \u010duvari gazdinskih privilegija i da ne mo\u017eemo od sustava koji uzrokuje problem o\u010dekivati da ga i rije\u0161i niti da \u0107e htjeti iskorijeniti svoje \u010duvare. Borba protiv fa\u0161izma mo\u017ee dugoro\u010dno biti efikasna jedino ako je ona ujedno i borba protiv kapitala i svakog oblika vlasti \u2013 ekonomske, politi\u010dke, vojne i dr.<\/p>\n\n\n\nNu\u017enost militantnog antifa\u0161izma i ukidanja klasa<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Za\u0161to sudjelujemo na mar\u0161u?<\/h3>\n\n\n\n